Film o dvojici ratnih veterana iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja na Sarajevo Film Festivalu

U okviru 25. Sarajevo Film Festivala, a u 14. programu BH film biti će prikazan 46. minutni dokumentarni film „Ljudi koji su sadili drveće“. Scenarij za film je napisao Josip Mlakić, a režiju potpisuje Zdenko Jurilj.

Radnja filma odvija se u Gornjem Vakufu - Uskoplju, a glavni protagonisti su dvojica ratnih veterana iz prošlog rata Arif Hadžiahmetović i Marko Blažević. Grad je bio razrušen a zapravo najveće ruševine ostale su u ljudima. PTSP je među veteranskom populacijom u poratnom periodu poprimio razmjere epidemije.

Izostanak institucionalne brige za ovu populaciju doveo ih je u bezizlaznu situaciju, pa su se s PTSP-ijem nosili uglavnom sami, na svoj način. Ovo je priča o dvojici takvih ljudi, jednom pripadniku Armije BiH, a drugom HVO-a. Film prati dvojicu veterana kroz njihov svakodnevni život i sniman je kroz sva četiri godišnja doba.

Film će na Sarajevo film festivalu biti prikazan 18.08.2019. godine u 16:45h.

Gornjivakuf-x.com/mff.ba

Više...

Josip Mlakić/'Crni gavran i bijele vrane': Krimić o novopečenim bogatašima i kriminalcima

Roman "Crni gavran i bijele vrane" Josipa Mlakića istinski je tvrdokuhani krimić, svijet u njemu nije ocrtan ni crno-bijelo ni u nijansama sive, već onakav kakav jest, a u njemu ima mjesta samo za ptice grabljivice i lešinare. Svaki Mlakićev lik, često doveden do krajnosti svoje moguće egzistencije, ima svoje razloge da bude razočaran, ali nijedan ne traži pravdu, već prije svega osvetu.

Josip Mlakić, savremeni hrvatski i bh. književnik i scenarist objavio je novi roman "Crni gavran i bijele vrane" u izdanju zaprešićke Frakture.

Roman "Crni gavran i bijele vrane " Josipa Mlakića istinski je tvrdokuhani krimić, svijet u njemu nije ocrtan ni crno-bijelo ni u nijansama sive, već onakav kakav jest, a u njemu ima mjesta samo za ptice grabljivice i lešinare. Svaki Mlakićev lik, često doveden do krajnosti svoje moguće egzistencije, ima svoje razloge da bude razočaran, ali nijedan ne traži pravdu, već prije svega osvetu.

Kada na šumskome putu u Srednjoj Bosni pronađu mrtvo, poluraspadnuto muško tijelo s tetovažom na arapskom jeziku, policijski inspektori Vinko Marić zvan Sećija i Sadik Šarić smatraju da će to biti još jedan slučaj u nizu koji će brzo zaključiti i nastaviti raditi po uobičajenoj šemi. Dva inspektora jednako kao i svi oko njih, od Sanele, tajnice zaposlene po vezi, do nadređenog šefa, ali i lokalnih i državnih političara, teže samo jedno – kako se obogatiti, živjeti lagodno bez prevelikog rada, od namještenih kladioničarskih rezultata, i uživati u nekom od poroka, od droge do seksa. No slučaj smrti tajanstvenog mladića sve će ih dovesti u škripac, a dvojica će inspektora usprkos upozorenjima željeti razmotati klupko koje vodi do Višegrada i ratnih zločina silovanja, domova za ratnu siročad, ucjena televizijskih zvijezda, poslova s mafijom, naveli su iz Frakture.

Inspektori Sećija i Sadik junaci su tranzicijskoga poratnog doba koji savršeno ocrtavaju bosansku svakodnevicu premreženu interesima, lažnim prorocima i novopečenim bogatašima.

“Bio je kraj radnog vremena. Sadik i Sećija izišli su zajedno. Kamera Televizije Federacije bila je postavljena ispred ulaza u policiju. Gađala je ulazna vrata. Našli su se ispred nje kao ispred streljačkog voda. Oko nadzorne kamere iznad njih stidljivo je zurilo u stubište po kojem je ležao ugaženi snijeg. Iza televizijske kamere stajalo je dvadesetak znatiželjnika koji su, valjda, ugledavši je, nanjušili krv i čekali što će se dogoditi: kamera Televizije Federacije u Travniku obećavala je dobru zabavu. Sećija je prepoznao novinarku koja je s bucmastim mikrofonom u ruci potrčala prema Sadiku. Zvala se Mirela Šteta. Njeno prezime bilo je predmet brojnih šala. Zvali su je primjerice Mirela Štetočina. Imala je jako političko zaleđe, iako se voljela furati na neovisno i istraživačko novinarstvo. Bila je bahata i pokvarena. Uz nju je kaskao Salko Balić, sitni travnički kriminalac.

‘Gospodine Šariću, gospodin Balić vas optužuje da ste ga reketarili’, rekla je novinarka.

‘Jebo te on u usta žvaljava!’ rekao je Sadik i prošao pored nje.

Publika se dobro zabavljala.

Kamera je pratila Sadika. On je to vidio, vratio se i oborio je nogom u snijeg.

Sadik je postao vijest dana.”

Josip Mlakić savremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu-Uskoplju te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je romane Kad magle stanu, 2002., Živi i mrtvi, 2002., Ponoćno sivo, 2004., Psi i klaunovi, 2006., Tragom zmijske košuljice, 2007., Čuvari mostova, 2007., Ljudi koji su sadili drveće, 2010., Planet Friedman, 2012., Svježe obojeno, 2014., Božji gnjev, 2015., zbirke priča Puževa kućica, 1997., Odraz u vodi, 2002., Obiteljska slika, 2002. Roman Živi i mrtvi donio mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman Svježe obojeno, a za Božji gnjev nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman 2014.

Dnevnik.ba

Više...

Gornji Vakuf-Uskoplje: Premijerno prikazan film "Putevi duhana"

U prepunoj kino dvorani Centra za kulturu,  Gornji Vakuf-Uskoplje, održana je primjera dokumentarnog filma “Putevi duhana” čiju režiju potpisuje poznati hrvatski snimatelj Mirko Pivčević iz Splita, scenarij nagrađivani književnik Josip Mlakić.

Film koji je ispraćen dugim pljeskom nazočne publike bavi se osobama koje su svoju i egzistenciju svojih porodica održavali švercom duhana od Hercegovine, pa sve do Srednje Bosne.

Preživjeli svjedoci slikovito evociraju sjećanja na kakve načine i preko kojih barijera su prije 50 i nešto godina zarađivali novac švercajući duhan pod okriljem noći, kiše, snijega i oluja izbjegavajući respresivni policijski aparat iz razdoblja bivše Jugoslavije.

Koliko je taj švercerski put bio opasan, pokazuju i svjedočenja o policijskim ubistvima na tom švercerskom putu pojedinih članova njihovih porodica za koje nikada nije niko odgovarao. Izjave svjedoka u ovom kratkometražnom dokumentarcu ilustriraju igrane scene “švercera” koji su prije par mjeseci snimane na pitoresknim i snijegom zavijenim predjelima planina Raduša, Vrana, Čvrsnice, Makljena.

Film je potpomognut sredstvima Fondacije za kinematografiju i Hrvatskog audiovizualnog centra, a produkciju potpisuju producent Ivica Perić-Maradona iz produkcije Scena, Mario Vukadin iz produkcije Olimp. Dokumenatarni film “Putevi duhana” odrađen je uz saradnju s širokobriješkom produkcijskom kućom “Kadar”.

Hercegovačka premijera održat će se na ovogodišnjem Mediteran Film Festivalu, priopćeno je na stranicama MFF-a.

Dnevnik.ba

Više...
Priključi se za RSS feed