Mualima Edina Hodžić nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

Edina Hodžić se prije godinu s porodicom doselila u gornjovakufsko naselje Boljkovac, gdje je njen suprug Ibrahim preuzeo dužnost imama. 

Širi znanje 

Ova 29-godišnja majka troje djece oduševila je mještanke svojim umijećem pravljenja ukrasa i stolnjaka od perli. Dvije žene je podučila pravljenju ukrasa te sad rade samostalno i one također prodaju ukrase.

- Otkad znam za sebe, pravila sam razne stvarčice, naročito nakit za sebe i drugarice. Međutim, igrom slučaja, dok sam listala i posjećivala stranice na Facebooku, saznala sam za ovu metodu izrade stolnjaka od perli - kaže mualima Hodžić.

Dodaje da uz troje djece ima brojne obaveze pa se može prepustiti nizanju perli i kada djeca utonu u san. Prije tri godine je na Facebooku napravila stranicu na kojoj je postavila fotografije proizvoda.

Stižu narudžbe

- Ubrzo su počele stizati narudžbe iz svih gradova BiH, a potom i drugih država. Svoju maštovitost i vještinu pretvorila sam u biznis. Smirenost ruku, preciznost prstiju, ali i velika ljubav potrebni su da bi se napravili stolnjak i broš. Moji radovi postaju sve popularniji, pa su i narudžbe veće, za sada stižem sve isporučiti, ali ne bježim ni od proširenja posla - zaključuje Hodžić.

Avaz.ba

Više...

FOTO: Fuad Dizdar izrađuje reljefe gradova, kantona i planina od šperploče

Fuad Dizdar, penzionisani nastavnik geografije iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja već 11 godina ručno izrađuje reljefe općina i kantona. Ovaj sedamdesetogodišnjak je nakon završene Pedagoške škole u Mostaru, počeo raditi kao nastavnik geografije i historije u lokalnoj osnovnoj školi, da bi  nakon ratnih dešavanja bio primljen u profesionalnu vojnu službu, gdje je radio u činu oficira. Kada je penzionisan, iz hobija je počeo da radi reljefe, najprije je napravio reljef Općine Gornji Vakuf- Uskoplje, koji je Općina kupila , te je isti  izložen u zgradi Općine. Napravio je još jedan koji je donirao Osnovnoj školi „Gornji Vakuf“.

- Radio bi ja to i prije, ali nisam imao potrebni materijal, čim sam našao ručnu pilu za šperu, odmah sam je kuip i počeo sa radom. Šperu nisam mogao naći, pa sam skidao sa starog namještaja i to iskorištavao. Naručivao sam materijale iz Zagreba, jer ih nisam mogao naći nigdje bliže. Bilo je teško doći i do karti, ali našao sam ih preko interneta od jednog čovjeka, pa sam ih kupio- počinje priču Dizdar.

Do sada je izradio jedanaest reljefa, i to Sarajevskog kantona, Srednjobosanskog kantona, grada Sarajeva, planine Vranice , općine Jajce, općine Bugojno, općine Prozor- Rama, općina Donji Vakuf, dva primjerka općine Gornji Vakuf- Uskoplje i u završnici je reljef općine Tešanj.

Za jedan reljef mu je potrebno od 10 do 26 mjeseci, u zavisnosti od površine reljefa koji radi. Bitno je napomenuti da Fuad svaki reljef radi ručno, i svaku izohipsu zasebno reže malom ručnom pilom, te ih poslije spaja jednu na drugu. Natpisi na karti su također, ručno ucrtani rapidografima, dok  za bojenje koristi akrilnu smjesu, koju sam napravi. Kasnije cijeli reljef prelakira, da bi godinama ostao postojan i nepromjenjiv. Sve koordinate su precizno ucrtane, sa tačnim udaljenostima, kao što je i na karti. Reljefi općina Gornji Vakuf- Uskoplje, Donji Vakuf i Prozor- Rama su prodani, dok je reljef općine Jajce već tri godine izložen u muzeju u tom gradu, ali još uvijek nije prodan.

- Ovakvi ručno rađeni reljefi su prava rijetkost, jer koliko znam, to niko u regiji ne radi, a veoma su korisni za svaku instituciju. Nudili smo mi ih i vladama kantona, ministrima, ali nisu pokazali interesovanje, ni da pogledaju. A siguran sam da su pogledali da bi ih se dojmilo i da bi se uvjerili da je to izuzetno remek djelo – kazao je Dizdar.

Više...

VIDEO: Eminovim medvjedima stigli volonteri i omiljena hrana, bosanski ćevapi

Emin Ljutić iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja punih 13 godina hrani dva medvjeda kojima je dao imena Gvido i Laka. Sa Lakom je čak spavao u krevetu osam mjeseci, davao mu hranu humanu i mijenjao pampers pelene jer je bio bolestan. Vodio ga je i pedijatru da bi danas Laka težio 250 kilograma. Gvido je težak preko 400 kilograma. Vodio je Emin i sudske parnice protiv Države jer su mu inspektori htjeli oduzeti medvjede i eutanazirati ih. Zahvaljujuči odvjetnicima dobio je spor na sudu a medvjedi će ostati kod njega dok kanton Središnja Bosna ne napravi azil za životinje. Međutim jako se obradovao kada su mu na vrata pokucali volonteri. Jedna djevojka, nezaposleni mladić i zaposlenik koji godišnji odmor provodi kod Emina hraneći medvjede.

-Iznenađen sam da su nakon trinaest punih godina stigli volonteri da mi pomognu hraniti medvjede i čistiti im brlog. Kao što je poznato medvjedima sam ustupio svoju kuću a ja stanujem u jednoj ljetnoj kućici. Trinaest godina nisam na odmor otišao zbog medvjeda. Nisam ih imao kome ostaviti da brine o njima. Svoju minimalnu penziju trošio sam na hranu za njih. Istina još uvijek mi pomažu susjedi i komšije. Donose meso iz klaonica, jabuke iz voćnjaka, hljeb iz pekare itd. Evo imam hrane za njih za cijelu gosdinu. Ne daj Bože da se razbolim neće ostati gladni”. govori Emin za Flash.ba.

Suad Pandur godišnji odmor provodi pomažući Eminu oko medvjeda.

-Volim životinje a vidim da je i Emiu sve teže brinuti o njima. Zašto mu ne bih pomogao. Dnevno provedem dva do tri sata ovdje i odlično se osjećam”, govori Suad.

Ilko Jurina je nezaposlen. Vrijeme provodi pomažući Eminu.

-Ljepše mi je i korisnije ovdje kod Emina nego da vrijeme provodim po kafeima i kladionicama. Ovdje se odlično osjećam jer pomažem nemoćnim životinjama”, govori Ilko za Flash.ba.

Volonteri su donijeli hranu za medvjede ali i domaće travničke ćevape. Bez razmišljanja Emin otvara vrećicu i nudi prvo Gvidu a onda Laku.

-Ćevape obožavaju.Najviše vole s lukom. To sam primijetio prije tri godine. Vodio sam ih u grad Gornji Vakuf-Uskoplje. Iz obližnje ćevabdžinice širio se miris ćevapa. Toliko su se uzbudili da su sami krenuli u ćevabdžinicu. Naručio sam im dvije velike porcije koje su oni “otresli” sa apetitom. Nakon toga dobili su kolu i od tada im je to najdraža hrana”, govori nam Emin dok volonter Suad Laki nudi veliku smrznutu pastrmku.

Društvo, odnosno vlast bi trebala napraviti azil za medvjede jer nisu samo kod Emina zatočeni madvjedi. Ima ih najmanje pet u kantonu Središnja Bosna. Pored toga Eminu je 70 godina i obveze oko medvjeda sve mu teže padaju. Uskoro će mu kako kaže doći i Rusi na volontiranje. Možda oni osmisle kako Laku i Gvidu trajno usrećiti.

Srećko Stipović/Flash.ba

Više...

VIDEO: Ilija Jurina iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja pronašao svemirski kamen?

Ilija Jurina iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja više od četiri godine čuva kamen neobičnog izgleda i sastava. Pronašao ga je slučajno u obližnjoj šumi dok se vozio sa kolegom. Jednostavno svjetlucanje kamena privuklo mu pozornost.

-Rekao sam kolegi da zaustavi automobil kojim smo se vozili. Izašli smo i došli do velikog panja drveta iz kojeg je ovaj kamen samo malo virio. Uz pomoć sjekire i naših ruku uspjeli smo kamen izvaditi iz panja. Evo ga kod mene već petu godinu. Nezaposlen sam i nisam uspio doći do informacije je li zaista riječ o meteoritu ili nečemu drugom. Rado bih ga prodao ako vrijedi nešto novaca”, govori Ilija za Flash.ba koji volontira kod Emina Ljutića hraneći medvjede.

Emin Ljutić dodaje: ”Dolazili su ovdje Kinezi istraživali ima li zlata. Ovdje u mojem ribnjaku vadili su šljunak i ispirali ga. Tada im je Ilija pokazao ovaj neobični kamen na što su oni odgovorili da im je zaista nevjerojatan i da takvoga ili sličnoga nikada nisu vidjeli iako se godinama bave eksploatacijom raznih ruda”, govori Emin.

Ilija tvrdi da ljudska ruka nije mogla toliko duboko kamen utjerati u panj nego da je to samo stiglo iz svemira.

Također govori kako magnet ne može privući kamen i da to nije željezo. Što je od svega točno trebala bi utvrditi struka, odnosno nauka analizom kamena. Ako se potvrdi da je riječ o meteoritu teškom 780 grama koji je na šumu u Gornjem Vakufu-Uskoplju stigao sa mjeseca ili nekog drugog planeta sunčevog sustava Ilija bi mogao bezbrižno čekati starost.

Srećko Stipović/Flash.ba

Više...
Priključi se za RSS feed