U gornjevakufskoj porodici Manjgić 100 godina prenose tradiciju kovačkog zanata

Amir Manjgić iz Gornjeg Vakufa njeguje stogodišnju tradiciju svoje porodice, a to je kovački zanat. Ovaj zanat se u porodici Manjgić prenosi s oca na sina više od 100 godina. Amir će tradiciju prenijeti na sina Amera, koji već duže vrijeme radi s njim u kovačnici.

Želje kupca

- Moj sin Amer radi sa mnom u kovačnici, a doći će nam još jedan radnik. Imam pedeset godina, a od završetka rata sam preuzeo kovačnicu od svog oca. Kroz godine rada sam imao brojne šegrte koji su izučavali ovaj zanat, ali mislim da su svi otišli u inozemstvo u potrazi za bolje plaćenim poslom - kaže Manjgić.

U njegovoj kovačnici se, osim klasičnih kovačkih poslova, odnedavno izrađuju i kovane ograde različitog oblika i dizajna. Ističe da radi po želji kupca, neke su težeg, neke lakšeg dizajna. Navodi kako mu je žao što više nema zainteresiranih za izučavanje ovog zanata, jer se od tog posla može fino živjeti.

Obuke učenika

- Prije je u našem gradu bila škola za ovaj zanat, a profesori su dovodili svoje učenike da se obučavaju. Sad više nema tih profesora, pa više ni učenici ne dolaze na obuku. Volio bih da mi dođu da ih obučim, jer uz ovaj posao mogu fino živjeti ako žele raditi - dodaje Manjgić.

Avaz.ba

Više...

Dževad Ugarak: U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat

Dževad Ugarak živi u bugojanskom naselju Vesela, a već više od 25 godina posjeduje obućarsku radnju u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Učio od brata

Po zanimanju je mašinski tehničar, a zanat je naučio od brata Mustafe, koji je do rata vodio obućarsku radnju i u njoj obučavao učenike. Dževad kaže da je do unazad godinu-dvije od ovog zanata mogao dobro zaraditi.

- Osim ovog posla, moja porodica se bavi i poljoprivredom, imamo zasade malina i borovnica. Od poljoprivrede smo školovali djecu, a od moje zarade smo mogli lijepo živjeti i plaćati doprinose - kaže Ugarak.

Odlaskom ljudi u inozemstvo i posao u Gornjem Vakufu je u padu. Tako i Dževad razmišlja šta dalje, sve je manje svijeta koji dolazi u njegovu radnju. A i platežna moć je slabija, pa svijet kupuje jeftiniju obuću, koju se ne isplati popravljati.

Iskreno žali što nema na koga da prenese zanat i znanje, koliko godina radi ovaj posao, ali kaže da mu se nikad niko nije javio da ga obučava.

Nema posla

- Zanati su u izumiranju, pa tako i ovaj. U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat. Mada ne znam koliko bi koristilo i da ima, jer sve je manje posla. Imam još nekih pet godina do penzije, ali ako se posao ne popravi, neću moći održati radnju do tada - zaključuje Ugarak.

Kaže da razmišlja i o tome da zatvori radnju, jer s ovim prihodima neće moći  izvršavati obaveze prema državi.

Više...
Priključi se za RSS feed