FOTO: Očišćeno korito rijeke Voljišnice u naselju Voljice

Projekat „Čišćenje korita rijeke Voljišnice“, koji je finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK, a realizavalo Udruženje građana „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje je u završnoj fazi uz veliku podršku Općine Gornji Vakuf- Uskoplje.

- Očišćeno je i prošireno korito rijeke Voljišnice u dužini od jednog kilometra, a u istoj dužini je urađeno proširenje lokalnog puta koji vodi do naselja Voljice. Postavljen je šadrvan na raskrnici Gaj- Osredak- Voljice, zatrpane su brojne divlje deponije uz rijeku Voljišnicu. Postavljene su table sa upozorenjem zabrane bacanja smeća i zabrane ribolova, jer je rijeka Voljišnica prirodno mrijestilište, koje smo dobili od Sportskog ribolovnog društva „Vrbas“. Urađena su dva podvodna propusta , na kritičnim mjestima je dovezen nasip koji nam je omogućila firma „Izgradnja Tojaga“ Mostar, te su zatrpane rupe i poravnato područje oko lokalnog puta. Uz rijeku smo zasadili i 15 stabala breze.  Zbog brojnih poziva, na teren je izlazio i komunalni inspektor koji je utvrdio da su sve radnje opravdane , korisne  i prema propisima. Dodao je da će ubuduće sankcionisati svako bacanje smeća u rijeku i zagađivanje okoliša. Ovim putem želimo da uputimo apel mještanima sa ovog područja, da čuvaju okoliš, ne bacaju smeće i otpad u rijeku. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovaj projeka što kvalitetnije realizuje, a naročito upravi firme „Srednjobosanske šume, koja nam je besplatno ustupila svoje mašine i kamione - saopšteno je iz Udruženja „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje.

Više...

VIDEO: Najezda zmija u Gornjem Vakufu

Zbog visokih temperatura koje vladaju u našoj zemlji u proteklim danima, velike probleme građanima stvaraju i zmije.

Tako su nam naši čitatelji proslijedili fotografije i video snimak najezde zmija u Gornjem Vakufu, piše avaz.ba

Naime, kako su nam javili naši čitatelji, zmije ulaze u kuće i stambene objekte, a jedna dužine skoro metar i po ubijena je danas u naselju Voljice u Gornjem Vakufu.

Avaz.ba

Više...

Farzila Prijić iz Gornjeg Vakufa: Bajrami su mi posebno dragi, sva porodica se skupi kod mene

Farzila Prijić ima 76 godina i živi sama u gornjevakufskom naselju Jagnjid. Sa petnaestak godina se udala i izrodila je petero djece. Dvoje djece su kao djeca preminuli, a sin Suad je svoj život dao za odbranu domovine u proteklom ratu. Iza njega je ostao sin u kolijevci i priznanje Zlatni ljiljan. Najstariji sin Abdulah, poznatiji kao Đelo i kćerka Suada su izbjegli u Ameriku i tamo izgradili živote. Farzila je poslije ratnih zbivanja zapala u depresiju, što zbog gubitka djece, što zbog udaljenosti od ostatka porodice.

- Pala sam u depresiju, živjela sam za pozive u inozemstvo, kad sam se mogla čuti sa djecom. Ubrzo nakon završetka rata sam i ja otišla u Ameriku i tamo sam živjela 12 godina. Čuvala sam svoju unučad, vodila ih u školu i pazila dok su im roditelji na poslu. Kada su odrasli, ja sam se vratila u Bosnu, ovdje mi je ljepše- kaže Farzila.

Najviše vremena provodi u bašti ispred kuće i brine se o svom cvijeću, to joj je , kaže, razonoda. Tokom Ramazana pazi da namaz obavlja u džematu, pa iako joj je mekteb podalje od kuće, ide na svaki namaz osim sabaha.

- Vjera me održava u životu, i ne dopušta da me obuzmu crne misli i da tugujem. Znam da je sve što me zadesilo od Boga. Klanjam, učim Kur'an na latinici, jer arapsko pismo ne znam. Idem u džemat na namaz, sa svojom jetrvom Fatom, a svaki iftar me ona i djever Kemal zovu kod sebe. Ne daju mi da sama iftarim- dodaje ona.

Farzila kaže da ne osjeća samoću, jer ima fin komšiluk i djeverovu porodicu u blizini, pa su uvijek zajedno. S obzirom da je najstarija u porodici, poslije Bajram namaza, svi članovi njihove šire porodice Prijić najprije dolaze kod nje na bajramluk, pa onda svi zajedno obilaze ostale.

- Puno volim Bajram, jer svi zajedno dođu ovdje meni, svi me poštuju i obiđu me. Nisam usamljena, družim se sa komšilukom, imam svoje cvijeće i vrijeme mi prolazi- zaključuje jedna od najstarijih stanovnica sela Jagnjid.

Više...

Iftar za 80 djece u Gaju

U gornjevakufskom džematu Gaj je organiziran iftar za 80 djece mektebske dobi, do osmog razreda osnovne škole.

Iftar je bio namijenjen za djecu sa područja cijele Mjesne zajednice Voljice. Mjesni imam Rešid ef. Bektić je prikupio sredstva od brojnih donatora iz Gornjeg Vakufa.

Nakon što je ovaj iftar prošao u dobroj atmosferi, javio se donator iz Melzije, koji je zamolio ef. Bektića da ponovi iftar za djecu, a on će donirati potrebna sredstva. Ovaj iftar će biti organizovan u četvrtak, dok će iftar za odrasle biti upriličen u subotu u džamiji u Gaju.

Više...

U izgradnji lovačka kuća na Oglavku

Lovačka sekcija Voljice radi na još jednom projektu, koji će biti od koristi lokalnim lovcima i planinarima. U toku su završni radovi na lovačkoj kući na lokalitetu Oglavak, koje se nalazi na obroncima planine Raduše prema naselju Voljice.

Ovaj projekat je značajan i zbog blizine spomenika šehidima i poginulim borcima, koji svake godine pohodi na stotine posjetilaca sa područja općine Gornji Vakuf- Uskoplje i šire.

Više...

Hazim Ljubunčić se bavi stočarstvom, malinarstvom, te uzgaja kupus

U gornjevakufskom selu Voljice živi bračni par Hazim i Nihada Ljubunčić, koji su svoj život proveli baveći se poljoprivredom. Od 1999. godine se bave stočarstvom, počeli su sa uzgojem dvije, a sad imaju pet krava. Mlijeko  od početka predaju u lokalnu mljekaru, a od 2013. godine se bave i malinarstvom. Najprije su zasadili jedan dunum malinom, a poslije su ih proširili na zemljište od 3,5 dunuma. Kažu da su do unazad dvije godine bili itekako zadovoljni malinarstvom, čak su kupili i zemljište na koje su proširili maline, te im se uloženi novac vratio iste godine. Uz pomoć poljoprivrede su omogućili djecu da upišu studije,a danas su ponosni roditelji jedne doktorice medicine.  Iako je mnoge malinare loša cijena navela da uništavaju zasade, Hazim se još ne predaje, i već vrši proljetne radove u malinjaku.

- Maline su kao i kupus, jednu godinu ga damo kravama, jer mu je loša cijena, a drugu godinu i šumarice odu po dobroj cijeni. Što znači, poljoprivreda je  riskantna u svakom slučaju, ne znaš kakva će godina biti, ali ipak radiš i ulažeš pa kako prođeš- kaže Ljubunčić u razgovoru.

Kako krene rano proljeće, počinju i njihovi vanjski poslovi, najprije čiste njive od korova, zatim po njima rasporede stajsko đubrivo, pa idu u maline, vezanje, okopavanje, đubrenje, plijevljenje i sve tako do branja. Uz to, posade i dva dunuma kupusa, a i on zahtijeva dodatnu obradu zemljišta. No, uz pomoć njihovog sina Selmira, oni sve to stižu bez problema.

- U poljoprivredi je bitno  da se radi više kultura, jer je sve povezano, ako imaš krave, ostaje ti stajsko đubrivo, pa možeš đubriti  i maline i kupus. Što ostane kupusa da se ne proda, i trava koja bude po malinama služi kao hrana za krave, ništa ne propada, sve se iskoristi. A ako jedna kultura ne rodi dobro, ili bude loša cijena, pa bit će zar ona druga dobra- završava naš razgovor.

Dodaju  da su dosad fino živjeli od poljoprivrede, te su se pomalo širili kupujući zemlju i mašine.  Navode da su sve što imaju kupili novcem zarađenim od poljoprivrede, a da ništa ni od koga nisu dobili besplatno.

Više...

Teskeredžića kula u Voljicu

U mjestu Voljice, na području općine Gornji Vakuf- Uskoplje se nalazi vrijedan nacionalni spomenik Teskeredžića kula, koji svjedoči o historiji, kulturi i načinu života predaka ovdašnjih stanovnika.  Naime, njena vrijednost leži  u činjenici da su od osam kula koje je na području ove općine Hamdija Kreševljaković registrirao 50-ih godina XX stoljeća, ostali sačuvani samo ostaci ove kule. Iako podaci o tačnom vremenu njene gradnje i graditeljima nisu sačuvani, po karakteristikama gradnje sličnih objekta moguće je pretpostaviti da je kula nastala u periodu između XVII i XVIII stoljeća. Kontinuitet stanovanja u ovom objektu trajao je do kraja 20. stoljeća, dakle sve do njenog rušenja.

- Pamtim kada je bila cijela, oko nje su bili zidovi i sve je bilo zatvoreno, tu su bili kuća i kula i njeni prateći objekti. Kula se prostirala na tri sprata, koliko ja pamtim. Zidovi su bili od dva metra, u zidovimai su bili mandali, zatvori bi se kapija, i tu ništa nije moglo ući. Sve je bilo ugrađeno u kuli, i voda i nužnici, nama je to bilo čudno, jer po selima nigdje nije bilo vode u kućama, samo u kuli- kazao nam je Bećir Teskeredžić, najstariji stanovnik ovog sela.

Od 2015. godine je ova kula proglašena  nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i uvrštena je na listu ugroženih spomenika. Međutim, ni nakon četiri godine od ove odluke, nije bilo nikakvih aktivnosti oko rekonstrukcije niti obilježavanja iste kao nacionalnog spomenika.

- Kasnije se počelo purgati, gubiti na izgledu, tražio se ovaj kamen, jer su se zidale kuće, nije se imalo. Moj amidža je prodavao taj kamen,pa je poslije skinuo jedan sprat i od tog kamena napravio štalu. Dolazili su ovi iz Sarajeva, smatram da bi značilo i selu i kuli i historiji da se kula obnovi i da bude pod zaštitom države-  dodaje Teskeredžić.

U literaturi se spominje i drugi naziv Ljubunčića kula, te da je ova kula prvobitno pripadala porodici Ljubunčić. Međutim, naš sagovornik kaže da se on nije čuo za to, te da su mještani koje on pamti kao najstarije, tvrdili da je kula oduvijek pripadala porodici Teskredžić.

ŽKula je bila visine 7 metara, zidovi kule su bili zakošeni prema unutra. U kulu se ulazilo kroz drvena vrata koja su se nalazila na sjevernoj fasadi. Vanjski otvor je bio sveden na luk, a iznad luka se nalazilo uklesan mač, dok se s unutrašnje strane vrata, nalazio mandal. Objekat je bio pokriven drvenim četverovodnim krovom-šindrom. Kula je bila opasana zidom visine oko 2 metra do sredine XX stoljeća.

Više...

FOTO/VIDEO: Požar u Voljicu, gorjela porodična kuća

U gornjevakufskom selu Voljice je u ponedjeljak, u poslijepodnevnim satima došlo do zapaljenja stambenog objekta u vlasništvu Ljubunčić Elvedina. Uzrok požara je zapaljenje dimnjaka, nakon čega se vatra proširila na krovnu konstrukciju. U ovoj kući živi peteročlana porodica, od kojih najmlađe  dijete ima tri godine. Na svu sreću, niko od njih nije bio u kući u vrijeme požara, pa nema povrijeđenih.

- Dobili smo dojavu u 16 sati, od mještanina Ljubunčić Sulejmana, odmah smo izišli na teren, tu su bili i pripadnici Policijske stanice Gornji Vakuf- Uskoplje, te dežurni električar. U sanaciji su nam pomogli mještani Voljica, i vlasnik kuće, da što prije zaustavimo požar, koji je bio zahvatio konstrukciju krova, rogove i grede, te prijetio da pređe u požar većih razmjera. Trebalo bi malo pomoći ovu porodicu, s obzirom da je jako hladno, i da su u ovim hladnim danima ostali bez krova kuće- kazao nam je komandir Vatrogasne jedinice Nermin Demirović.

Demirović još jednom apeluje na građane da se pripreme za hladne dane, tako što će očistiti dimnjake, i redovno ih održavati, da bi se izbjegle ovakve tragedije.

Više...

FOTO: Ante Radoš prvi povratnik u selo Voljice, sa komšijama Bošnjacima se dobro slaže

Ante Radoš je prije tri godine na temeljima porušene porodične kuće izgradio novu kuću, u koju još uvijek ne može useliti zbog  tehničkih problema.  Naime, do rata je živio u selu Voljice, zajedno sa svojim komšijama Bošnjacima i Hrvatima. Nakon rata, u ovom selu su ostali živjeti samo Bošnjaci, u tridesetak hrvatskih kuća  se niko nije vratio, a on je sa porodicom ostao da živi u mjestu Trnovača. Ante Radoš je prvi od njih koji je odlučio da se vrati na svoju djedovinu.  Nakon što je napravio kuću, popravio je i vodovodne cijevi koje su bile oštečene i osigurao pitku vodu do kuće, poslao je zahtjev za ponovni priključak električne energije, ali još uvijek nije dobio odgovor.

- Prije više od godinu dana sam podnio zahtjev za priključak struje u Elektroprivredu BiH, ali nikad me nikad niko nije kontaktirao po tom pitanju, niti su došli ovdje. Moja kuća je udaljena oko 400 metara od posljednje kuće u selu, prije rata je ovdje bila i trafostanica i sve okolne kuće su imale struju- pojašnjava Radoš.

U razgovoru, Ante kaže da se odmori kada dođe na svoje, svaki dan dođe u kuću, posjedi do mraka, svrate mu i komšije Bošnjaci s kojima se dobro slaže. Radove po kući privodi kraju, ali mu je ipak najpotrebnija struja. Iako se na početku malo bojao, sada je siguran u svoj povratak, jer mu niko ne uništava imovinu.  Po ponašanju mještana vidi da je je dobrodošao, i ni po čemu ne može primjetiti da im smeta.

- Svaki dan sam ovdje, komšije svrate, malo razgovaramo, niko me ne dira. Kako ostavim, tako i zatečem, i jedva čekam da stvorim uslove da mogu ovdje i da prenoćim.  Otkako radim na kući, sadim i pšenicu na svojoj zemlji, nadam se da ću  kad budem ovdje duže boravio, zasaditi i povrće- završava Radoš.

Ante se nada da će njegov povratak potaknuti i ostale Hrvate da se vrate na svoje prijeratno ognjište, da obnove svoju imovinu, i da je ne zapuštaju.

Više...

Zubu vremena u Voljičkoj dolini odolijeva još samo jedna vodenica

U gornjovakufskom selu Voljice nekad je svaka bogatija kuća imala svoju vodenicu, uz rijeku Voljišnicu i njene pritoke bile su nanizane jedna do druge. Razvojem tehnologije te pojavom velikih fabrika za proizvodnju brašna, vodenice su se počele gasiti. Jedina ispravna na ovom području je opstala vodenica Velage Osmanagića. Vodenica se nalazi u blizini njegove porodične kuće, pored obližnjeg potoka. U blizini nje se nalaze ostaci još dvije vodenice.

- Prije je svaka porodica imala svoju vodenicu i koristila je za svoje potrebe. Žitarice su se uzgajale na velikim površinama zemlje, danima bi se radila vršidba, ali toga više nema. Moja vodenica je u dobrom stanju, ali je ne pokrećem zato što nemam šta da meljem. Svi kupuju gotovo brašno - kazao nam je Osmanagić.

Dodaje da on ima 75 godina i da ne pamti kad je vodenica izgrađena, u ratu je bila oštećena, ali je ubrzo popravljena i osposobljena za rad. Ponovno ju je renovirao 2011. godine, ali je razočaran zato što mladi nisu zainteresirani za rad na njoj i strahuje da će i ona propasti kao i ostale.

Ovaj penzioner dane provodi žaleći za minulim vremenima, sakupljajući uspomene te izrađujući ukrase koji podsjećaju na starine. Svojim rukama je napravio muzičke instrumente gitaru, gusle i frulu.

N. Čaušević/Avaz.ba

Više...
Priključi se za RSS feed