VIDEO: Top puče, Bajram prođe

Pucnjem iz topa ispod sahat kule u Gornjem Vakufu je označen završetak Ramazanskog bajrama.

Top je donacija gradonačelnika glavnog grada Bosne i Hercegovine, Abdulaha Skake, a na inicijativu Faruka Vele, jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih novinara, neizlječivog zaljubljenika u rodni grad.

Od idućeg Ramazana topom će se označavati kraj posta u Gornjem Vakufu, a o njemu je brigu preuzeo Medžlis IZ Gornji Vakuf.

61864524 429401581217826 2858568286180737024 n

Više...

FOTO: U Gornjem Vakufu-Uskoplju promovisana knjiga 'Svjedoci zla'

U prepunoj dvorani Centru za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje u petak navečer je održana promocija knjige „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Vele, prenosi bh. informativni servis INS.

O knjizi čiji podnaslov je „agresija Hrvatske na BiH“ govorili su ugledni bh. historičari Alen Zečević, Mirsad Bušatlija i Ešref Karamustafić, te autori ovog djela za koje inače vlada veliki interes u bosanskohercegovačkoj javnosti.  Promociju je uspješno moderirala Edmira Isak.

Serijal promocija knjige „Svjedoci zla“ započeo je uoči 25. godišnjice rušenja Starog mosta, a  nastavljen je, opet simbolično, u Gornjem Vakufu-Uskoplju iz kojeg je, prema pravosnažnoj presudi Haškog tribunala, započeo „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP).

Taj gradić  je, kako je naveli autori, jasan primjer i dokaz umiješanosti Hrvatske u agresiju na BiH.

Profesor Bušatlija napravio je historijski presjek dešavanja na području srednje Bosne i Gornjovsrbaske regije kroz historiju, naglašavajući tragičnost dešavanja u ovom dijelu BiH u procesu uspostave tzv. Herceg-Bosne devedesetih godina prošlog stoljeća. Gornji Vakuf je, prisjetio se, na najbestijalniji način razaran.

Bušatlija je ocijenio da je riječ o veoma važnom dijelu koje će koristiti budućim historičarima.

"Ovo je bio pravi trenutak za nastanak jednog ovakvog djela", istakao je profesor Bušatlija.

Profesor Karamustrafić naglasio je značaj ovog djela.  Istakao je da ga je knjiga snažno dojmila, te da se može svrstati u red knjiga sa snažnoj faktografskom građom.

„Ova knjiga je borba za istinu. Ne postoji dvije istine, postoji samo jedna. Mi moramo reći ovo je istina!“

„Fašizam je i danas problem BiH! Mi moramo shvatiti da borba koja je ovdje bila krvava, nije završena. Sada počinje jedna sofiticirana borba. To je veoma loša vijest za nas. Opet djelujemo neorganizovano. Nemojte da nam opet kažu kao onomad Tuđman i Milošević rekli: „Alija nema snage za rat“.  Ova knjiga traži da probudimo sjećanja... Na sceni je revidiranje historije.  Revidirat će historiju i našoj djeci“, upozorio je Karamustafić.

Nadalje, profesor Zečević kazao je da je knjiga utemeljena na primarnim historijskim izvorima, uglavnom hrvatske provenijencije.

„Dakle spisima, naredbodavnim dokumemtima i autentičnom korespondencijom organa paradržavne zajednice Herceg-Bosne sa političkim establišmentom Republike Hrvatske. Ova knjiga nema za cilj da krivnju za zločine nad Bošnjacima pripisuje hrvatskom narodu ili da generalizira isti, nego da probudi u hrvatskom narodu one snage koje su spremne u ime bolje budućnosti svih ljudi sa indignacijom odbaciti naslijeđe ratnih i poratnih politika“, rekao je Zečević.

Jedan od autora, novinar Faruk Vele istakao je da je cilj knjige „Svjedoci zla“ bio da u fokus vrate žrtve, te da im vrate glas. Prema njemu, u toku je proces dehumanizacije žrtava i tome se, prema Veli, moramo suprotstaviti.

„Čujete li glas žrtava, one vape za pravdom“, citirao je Vele haškog tužioca Kennetha Scotta, te dodao:

„Gornji Vakuf je nesumnjivo mjesto početka „udruženog zločinačkog poduhvata“ s ciljem stvaranje tzv. Herceg-Bosne i odvajanje dijela teritorija BiH i pripajanja Hrvatskoj. Ova knjiga je suočenje s istinom i, ujedno, poziv na dijalog, jer su ideologije u čije ime je počinjeno ovo zlo i dalje žive“.

Vele je izrazio šok povodom najnovije odluke Županijskog suda u Zagrebu koje preinačio presudu sa 21 na 12 i po godina zatvora Marku Radiću, kojeg je Sud BiH proglasio krivim zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u Mostaru, nazivajući to izrugivanjem pravdi.

Akif Agić je istakao odlučnost autora da se bore za istinu i pravdu, te da je ovo samo prvi korak u tom nizu.

„Ova knjiga je teži udarac argumentima za sve aktuelne protagoniste tzv. Herceg-Bosne i post-Tuđmanovske politike na ovim prostorima, i od same presude u slučaju Prlić i ostali“, kaže Agić.

„Gornji Vakuf je bio 'kost u grlu' zločinačkoj politici Franje Tuđmana iz razloga što se nalazi na putnoj komunikaciji koja spaja Hercegovinu sa srednjom Bosnom, a koji su zacrtani ciljevi tzv. Herceg-Bosne. Stoga je Gornji Vakuf bio konstantna meta vojnih napada hrvatske regularne vojske jer bi njegovim zauzimanjem ostvarili zacrtani cilj i zločinačka Herceg-Bosna sa Hrvatskom činila bi kompaktnu cjelinu", smatra Agić.

Promociju su svojim nastupom u muzičkom dijelu programa uveličali Alem i Selman Dizdar, te Emir Sinan, izvodeći pjesme posvećene herojskom Gornjem Vakufu.

Ins.ba

Više...

Gornji Vakuf: U petak promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Vele

Poslije veoma uspješne promocije prošlog četvrtka u Centru za kulturu u Mostaru, predstavljanje knjige „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Vele bit će održano u petak, 2. novembra s početkom u 18 sati u Centru za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje, prenosi bh. informativni servis INS.

O knjizi čiji podnaslov je „agresija Hrvatske na BiH“ govorit će ugledni bh. historičari Alen Zečević, Mirsad Bušatlija i Ešref Karamustafić, te autori ovog djela za koje inače vlada veliki interes u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Serijal promocija knjige „Svjedoci zla“ započeo je uoči 25. godišnjice rušenja Starog mosta, a  nastavit će se, opet simbolično, u Gornjem Vakufu-Uskoplju iz kojeg je, prema pravosnažnoj presudu Haškog tribunala, započeo „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP). Taj gradić  je, kako navode autori, jasan primjer i dokaz umiješanosti Hrvatske u agresiju na BiH.

Inače, nova promocija posvećena je prvoj godišnjici presude  u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“.

Autori su pozvali sve građane Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Bugojna, Donjeg Vakufa, Novog Travnika i okolnih gradova da se u što većem broju odazovu promociji, koja je, kao i knjiga, dio nastojanja da se osvijetli jedan važan dio bosanskohercegovačke, ali i bliže prošlosti tog grada.

"Gornji Vakuf je kao 'kost u grlu' zločinačkoj politici Franje Tuđmana iz razloga što se nalazi na putnoj komunikaciji koja spaja Hercegovinu sa srednjom Bosnom, a koji su zacrtani ciljevi tzv. Herceg-Bosne. Stoga je Gornji Vakuf bio konstantna meta vojnih napada hrvatske regularne vojske jer bi njegovim zauzimanjem ostvarili zacrtani cilj i zločinačka Herceg-Bosna sa Hrvatskom činila bi kompaktnu cjelinu", kazao je uoči promocije za Al Jazeeru Balkans Akif Agić.

I pored angažovanosti vojnih snaga Republike Hrvatske, Gornji Vakuf ostao je teritorija izvan HRHB-a, pojašnjava Agić, čime je zapravo i "slomljena agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu".

Faruk Vele, je naglasio da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dobro razumio da je "zauzimanje" Gornjeg Vakufa neophodno kako bi se stvorio "kontinuitet teritorija HZHB-a".

"Ne samo da bi Tuđman preko Gornjeg Vakufa spojio Hercegovinu sa Novim Travnikom, Vitezom, Busovačom i Kiseljakom nego bi strateški osigurao kontinuitet teritorija tzv. Herceg-Bosne. Također, Bugojno bi, stiješnjeno u obruč između snaga Vojske RS u obližnjem Donjem Vakufu i Kupresu, s jedne strane, te Hrvatske vojske i HVO-a, koji nadiru iz Prozora, Gornjeg Vakufa i dalje iz Hercegovine, s druge strane, bilo dovedeno u bezizlaznu situaciju. Takva enklava bi se teško mogla održati i tu dolazimo do one Tuđmanove o 'Hrvatskoj do Bugojna'", istakao je Vele.

O tome da je Republika Hrvatska direktno učestvovala u ratu u Bosni i Hercegovini tokom 1992. i 1993. postoji mnogo dokaza, kaže Vele, a priroda tog djelovanja najočitije se ispoljila na području Gornjeg Vakufa.

Sve činjenice i dokaze koji jasno govore o umiješanosti Republike Hrvatske u sukobe na području Bosne i Hercegovine autori su objavili u svojoj knjizi.

Te aktivnosti, kaže Vele, predvodio je lično hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

„Uprkos ogromnoj sili, Tuđman je na koncu, 23. novembra 1993. godine priznao prvim saradnicima: „Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh.... Na taj način smo se politički i vojno kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko!“. To, smatram, ponjaviše govori o činjenici da je agresija Hrvatske na BiH slomljena upravo u Gornjem Vakufu“, rekao je Vele.

Inače, sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine.  U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne.

Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.

Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Penzionisani mostarski muefija Seid ef.  Smajkić napisao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

Uz ratni intervju sa legendarnim komandantom Četvrtog korpusa, rahmetli Arifom Pašalićem, te podsjećanje na ranije razgovore sa pokojnim fra Lukom Markešićem i dr. Ivom Bancem, u knjizi govore bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, advokat Ante Nobilo, glavni haški tužilac Serge Brammertz, fra Ivo Marković, historičar Tvrtko Jakovina, komunikolog i autor knjige „HVO u Sarajevu“ dr. Marijo Pejić, ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, Ivica Jeger, vojnik HV-a koji je ratovao u Gornjem Vakufu i mnogi drugi...

Ins.ba

Više...

Iz knjige "Svjedoci zla": Kako je predsjednica RH odlikovala jedinice HV-a koje su napadale Gornji Vakuf?

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović krajem marta prošle godine odlikovala je Prvi hrvatski gardijski zdrug i Specijalnu postrojbu Ministarstva obrane - bojnu "Zrinski“ za "iskazanu osvjedočenu hrabrost i junaštvo njezinih pripadnika u Domovinskom ratu“.

Zdrug i Bojna odlikovani su Redom kneza Domagoja s ogrlicom.

Ratni put

Ne bi bilo sporno da predsjednica susjedne zemlje, kao, jasno, vrhovni komandant, odlikuje istaknute veterane Hrvatske vojske (HV), da se ne radi (slučajno ili ne) o najelitnijim specijalnim jedinicama koje su korištene tokom 1993. i 1994. godine u operacijama u Bosni i Hercegovini. Jedinice su, naime, uključujući i helikopterske desante, vršile napade na, u to vrijeme, jedinu legitimnu i legalnu vojnu silu na tlu BiH - Armiju Republike BiH.

O ovim i drugim detaljima u knjizi "Svjedoci zla", koja je je ovih dana izašla iz štampe, pišu ratni reporter Akif Agić i novinar i publicista Faruk Vele.

Prilično je šokantno otkriće da je Grabar-Kitarović odlikovala „Tuđmanove pretorijance“ uoči izricanja pravosnažne presude u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“ 29. novembra, a kojom je potvrđeno učešće Hrvatske "u međunarodnom oružanom sukobu", „udruženi zločinački poduhvat“ na čelu  sa Franjom Tuđmanom, kao i visoke kazne za vojne i političke čelnike tzv. Herceg-Bosne.

Predsjednica Grabar-Kitarović kazala je kako je odlikovanje Zdrugu "izraz zahvalnosti hrvatskoga naroda i države za požrtvovnosti i hrabrost svih njegovih pripadnika, među kojima su i 73 koji su za slobodu Domovine žrtvovali najvrjednije – svoj život".

Podsjetila je i da je Zdrug, osim borbenih djelovanja u svim najvažnijim oslobodilačkim akcijama i operacijama Hrvatske vojske 1994. i 1995. godine, imao i "iznimno važnu i časnu zadaću zaštite prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana".

Ove jedinice predstavljaju samo dio snaga HV-a koje su boravile u BiH, a što je, prema presudi Tribunala, potvrđuje međunarodni karakter sukoba regularnih jedinica Hrvatske i BiH, te postojanje "udruženog zločinačkog poduhvata" na čelu s dr. Franjom Tuđmanom, prvim predsjednikom samostalne Hrvatske.

Spomenuto odlikovanje još je jedan kontraverzan potez hrvatske predsjednice, nakon što je lani uputila pismo podrške generalu Slobodanu Praljku i izrazila očekivanja da će Praljak i najviši vojni i politički zvaničnici tzv. Herceg-Bosne biti oslobođeni. No, međunarodna pravda je kazala drugačije...

Desant na Vakuf

Angažiranje specijalnih jedinica Hrvatske vojske, tačnije Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Bosni i Hercegovini potvrđuje Bojeva zapovijed za napad od 18. novembra 1993. godine.

Naime, analizirajući stanje "neprijatelja", general HV-a i HVO Žarko Tole, koji potpisuje dokument, navodi da "višednevnim bojnim djelovanjem neprijatelj (ARBiH) i dalje pokazuje žilavost i otpornost na naše udare". Zbog toga Tole planira uvođenje specijalnih postrojbi HV-a, pristiglih u Gornji Vakuf direktno iz Hrvatske.

U tački 3.15 Bojeve zapovijedi, koja je dio dokaznog materijala Tribunala, Tole izdaje zadatak za "Bojnu Zrinski" iz sastava HV, koja u Gornjem Vakufu djeluje sa vodom VP "Alpha Force" (jedinica koju su osnovali zagrebački studenti iz gornjovrabaske regije, inače iz sastava 1. gardijske HVO "Bruno Bušić"), te vod VP "Garavi".

Oni su, prema naredbama Tole, u sadejstvu sa specijalnom jedinicom "Matija Vlačić", još jednom iz sastava HV-a, koja će kasnije, naredbom samog dr. Franje Tuđmana od 24. ili 25. februara 1994. godine uči u spomenuti Prvi gardijski zdrug HV-a.

Specijalci iz Hrvatske su imali zadatak da „glavninom snaga“ ovladaju  "neprijateljskim položajima" u rajonu Ciganskih livada, a potom da usmjere snage na Krč, oba iznad Gornjeg Vakufa. Snažan napad na tom i drugim pravcima kod Gornjeg Vakufa trebao je započeti 21. novembra u 11 sati.

U jednoj ranijoj zapovijedi, i to onoj od 13. novembra 1993., koju je, zanimljivo, vojnički napisao bivši predsjednik FBiH Živko Budimir, inače general i HV-a i HVO, a potpisao general Tole, jedinice HVO-a se ojačavaju specijalnim postrojbama "Matija Vlačić", i to sa 90 ljudi.

Njihova je zadaća bila je ovladati vrhuncem Lisina kojeg će „osiguravati desni bok snaga“. Trebali su izvesti helikopterski desant sa 67 ljudi iz sastava postrojbe za specijalne namjene (37 ljudi) i postrojbe "Matija Vlačić" (30 ljudi). Imali su zadatak da osvoje kotu Kik i da podrže napredovanje snaga HVO-a, te "spriječe dolazak svježih snaga Armije RBiH iz pravca sela Sebešić".

Koliko je, dakle, Tuđmanu bilo stalo da zauzme Gornji Vakuf potvrđuje podatak da je najelitnije jedinice iz Hrvatske, koje su brinule i o njegovoj sigurnosti, poslao u gradić u srednjoj Bosni.

Inače, na čelo 1. hrvatskog gardijskog zdruga odmah po osnivanju stupio je, general-bojnik Miljenko Filipović. Ovaj bivši pripadnik Legije stranaca, prema citiranoj Tolinoj Zapovijedi, tih novembarskih dana 1993. bio na zapovjednom mjestu Mačkovac, opet kod Gornjeg Vakufa.

Ali, general Filipović je bio na prijemu kod Grabar-Kitarović ove godine.

On se tada zahvalio na odlikovanjima, podsjetivši na cjelokupni ratni put Bojne i Zdruga, kao i na "nepravedno" gašenje Zdruga 2000. godine, za što je optužio bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića. No, nije bilo detalja o operacijama u srednjoj Bosni 1993. i 1994. godine.

„U javnosti smo prikazivani kao Tuđmanovi pretorijanci, opasna postrojba spremna izvršiti vojni udar na legalno izabranu vlast čime je opravdana nimalo mudra odluka o gašenju najelitnije postrojbe hrvatske vojske“,  kazao je Filipović, prenijeli su hrvatski mediji.

Legionari i "Zelene beretke"

Filipović je prije HV-a bio pripadnik najelitnije, padobranske pukovnije Legije stranaca, odnosno jedne od najelitnijih jedinica za specijalne namjene na svijetu. Taj čovjek je 18. maja 1991. imenovan je dozapovjednikom jedinice za specijalne namjene „Bojne Zrinski“, a od avgusta te godine je i zapovjednik jedinice. Prvi zapovjednik jedinice „Bojne Zrinski“ bio je Ante Roso, također, zanimljivo, kasniji načelnik Glavnog stožera HVO.

Pripadnici 1. hrvatskog gardijskog zdruga poznati su kao "Zelene beretke", pa i "Tuđmanovi pretorijanci", nešto slično srbijanskoj Jedinici za specijalne operacije (JSO) MUP-a Srbije ili Crvenim beretkama. Tačno je, kako je naveo Filipović, da ih 2000. godine ukinuo predsjednik Mesić jer se bojao da su kadri izvršiti vojni udar na legalno izabranu vlast.

 

Specijalna postrojba Glavnog stožera Hrvatske vojske, bojna "Matija Vlačić" koja se, također, spominje u Zapovijedi je ustrojena je "s namjenom djelovanja na cijelom teritoriju Republike Hrvatske".

No, u njezinom ratnom putu se otkriva da su u kasnu jesen 1993. godine sa zadarskog područja, a po zapovijedi "izmješteni i izvršavali borbene zadaće u zoni odgovornosti Južnog bojišta", što će reći u BiH. Južno bojište se u HV-u i hrvatskoj javnosti uglavnom odnosi na angažman snaga susjedne zemlje u BiH. To u svojoj knjizi  "Sve moje bitke" potvrđuje i sam Janko Bobetko, načelnik Glavnog stožera HV-a.

Pogibija bojovnika na Crnom vrhu

"Bojna Zrinski", čiji je veći dio kasnije popunio jedinicu 1. hrvatskog gardijskog zdruga, na gornjovakufskom ratištu bila je prisutna još u ljeto 1993. godine.

Potvrđuje to podatak da je Ljubomir (Petra) Radoš zvani Ljubo, rođen 9. oktobra 1972. godine, stradao 7. avgusta. 1993. u Gornjem Vakufu kao pripadnik, kako se navodi, "znamenite Bojne Zrinski", specijalne postrojbe Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

Na drugu godišnjicu njegove pogibije, tekst o Radošu piše novinarka Ivana Rora, koja je iz ratnog Sarajeva izbjegla u Zagreb. U tekstu pod naslovom "Pjesnik i ratnik", Rora potvrđuje podatak o Radošu kao pripadniku specijalne jedinice Ministarstva obrane RH i navodi da je stradao "na Crnom vrhu pokraj Uskoplja", tom "mitskome mjestu borbe hrvatskog naroda za svoju opstojnost na tlu Bosne i Hercegovine".

Precizira da je poginuo u "akciji osvajanja muslimanskih bunkera", i to vodeći skupinu vojnika u napad. Na njegovu pogrebu se, pisala je Rora, postrojila cjelokupna "Bojna Zrinski", na čelu s generalom Filipovićem...

Više o ovome možete čitati u knjizi "Svjedoci zla" Akifa Agića i Faruka Vele koja je izašla iz štampe i uskoro će biti dostupna javnosti.

Ins.ba

Više...

Izlazi iz štampe knjiga 'Svjedoci zla' autora Akifa Agića i Faruka Vele

„Svjedoci zla“, nova knjiga legendarnog gornjovakufskog ratnog reportera Akifa Agića i novinara Faruka Vele izlazi iz štampe i uskoro će se pojaviti u prodaji, prenosi bh. informativni servis INS (Bosnian News Service).

Knjiga je, smatraju autori, nesumnjivo prilika za suočavanje s istinom i poziv na dijalog, te uviđanje činjenice da je tzv. Herceg-Bosna, koja je ujedno centralna tema ovog djela, nanijela veliko zlo i samom hrvatskom narodu.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Nekadašnji mostarski muftija i svjedok patnji opkoljenog Mostara, Seid ef. Smajkić, istakao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o, prije svega, „zloćudnoj agresiji prema Republici Bosni i Hercegovini utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

„Cijenjeni autori su na markantan način naslikali nacionalističko-fašističke pretenzije Tuđmana i Miloševića prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima u njoj“, naveo je Smajkić.

Inače, riječ je djelu na 480 strana, pisanom godinama, koje na osnovu brojnih dokaza, fotografija, stenograma, najčešće dokumenata Hrvatske vojske (HV) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), kao i brojnih razgovora koje su autori vodili od početka devedesetih godina prošlog stoljeća do danas, potpuno raskrinkava agresiju Republike Hrvatske, tzv. Herceg-Bosnu, kao i politiku HDZ-a BiH, kako u prošlosti, tako i danas. O onome što je pravosnažna presuda Haškog tribunala nazvala „udurženim zločinačkim poduhvatom“ i „međunarodnom oružanom sukobu“ s učešćem Hrvatske vojske.

Ono što je posebno značajno u knjizi jesu spiskovi logoraša logora tzv. Herceg-Bosne koje su sačinile strukture HVO-a.

Knjiga dokumentira učešće Tuđmanovih specijalaca u napadu na Gornji Vakuf, kako je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarević odlikovala navedene jedinice, šta su pripadnici HV-a sami pisali o operacijama u BiH. Ali i o zločinima u Mostaru i slučaju „Vranica“, Ahmićima... Tu je i priča sa čovjekom koji je preživio „živi štit“, razgovor sa žrtvama zlostavljanja i mučenja u Prozoru itd.

Također, autori donose argumente kako je Tuđman izdao Posavinu, piše o tome ko je u Zagrebu referirao da od „Bune do Stoca više nema muslimana“, o imamima žrtvama tzv. Herceg-Bosne, logorima i zločincima iz Heliodroma, Dretelja, Gabele, Koštane bolenice, Ljubuškog, Mašinskog fakulteta u Mostaru.

Na koncu, ovo djelo se bavi pravosnažnom presudom u slučaju „Prlić i ostali“, kao svojevrsnim historijskim epilogom, te donosi važne činjenice o njoj, kao i priču o suočavanju sa zločincima.  

U knjizi govore Stjepan Mesić, Ante Nobilo, fra Ivo Marković, Tvrtko Jakovina, Boris Pavelić, Marijo Pejić, Ivica Jeger. Autori presnoe i svoje ranije razgovore sa prof. dr. Ivom Bancem, fra Lukom Markešićem, nekadašnjim mostarskim muftijom Seidom ef. Smajkićem, aktuelnim mostarskim muftijo Salemom ef. Dedovićem i drugima.

„Zločini Hrvtaske su strašni i nose bol koji teško zarasta, a liječi se samo ISTINOM. Zločinac Franjo Tuđman je sve učinio da podjeli Republiku BiH i da uništi Bošanjake na dijelu teritorije BiH koju je želio okupirati. Izdaja i zlo koju je učinio ima svoje korjene i danas od čega štetu imaju bosanski Hrvati i Bošnjaci, ali i Hrvati u Hrvtaskoj. Zločinac koji je bio načelu UZP-a je svojim naredbama učinio zlo i vojacima HV-a i HVO-a kojih je hiljede stradalo na tlu BiH. Njihovi roditelji misle da su bili u misiiji slobode, a zapravo su bili u misiji velikog zla, u koju ih je poslao „vrhovni komandant“ HV-a.  Tako se zločin čini prema svima nama. Svjedoci zla jeste "živa knjiga". Ona ostaje poslije nas da svjedoči o velikom vojnom porazu zločinaca Franje Tuđamana, čiji sljedbenici sada pokušauvaju to ispraviti političkom ucjenom“, kaže nam Akif Agić, dodajući da „svaki pošteni Hrvat treba da se stidi i ogradi od monstruma Franje Tuđmana“.

„U knjizi na 480 stranica donosimo više od istine, dovoljno da se svako zgrozi na spomen imena zločinca Franje Tuđmana“, kazao je Agić.

Faruk Vele napominje da je ova knjiga posebno važna jer dolazi nakon pravosnažne presude u slučaju „Prlić i ostali“. To je slučaj koji je Vele pratio od samog početka.

No, zapjenušane reakcije na presudu iz Hrvatske, koje su zgrozile svijet, prema Veli, dokaz su zašto su ovakve knjige potrebne.

„One imaju za cilj da ukazuju na zlo, kako se ono ne bi ponovilo“, rekao je Vele.

Posljedica jedne takve politike jeste rast desnih opcija i radikalizma u Hrvatskoj.  Vidjelo se to i nedavno kada je veliki uspjeh hrvatske nogometne selekcije gurnut u blato nacional-šovinizma.

„Nažalost, ideja s kojom se krenulo u realizaciju priče o tzv. Herceg-Bosni je i dalje živa i izvor je novih nesuglasica Hrvata i Bošnjaka, kako u BiH tako i u regionu. HDZ i takva hrvatska politika ne mogu da izađu iz kruga politike koja želi realizirati ratne ciljeve. To sa sobom nosi mržnju i zlo. Ovom knjigom želimo otvoriti dijalog sa svim poštenim ljudima, kako nam se zlo ne bi ponovilo. S istinom se moramo suočiti, ma kakva bila, i na svim stranama. Baš kao što sam kao novinar godinama pisao o zločinima u Grabovici, u Trusini, Uzdolu, što jeste sramota Armije RBiH, pa i Bošnjaka, tako smo na ovom mjestu pisali o onome što se može nazvati sramotom hrvatskog naroda. Kao takav će taj dio historije Hrvatske i bh. Hrvata ostati upisan u svjetske anale“, kazao je Vele.

INS.ba

Više...

FOTO/VIDEO: Sjajna priča iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja, grad primjer za sve ostale u BiH

Kada je koncem novembra 2017. godine potvrđena prvostepena presuda Jadranku Prliću i ostalima iz vojnog i političkog vrha tzv. Herceg-Bosne za ratne zločine na području Hercegovine i srednje Bosne, brojne novinarske ekipe našle su se u Gornjem Vakufu-Uskoplju, valjda vjerujući da će to biti poprište žestokih reakcija ili, ne daj Bože, novih sukoba.

Srećom, tešku prošlost, tokom koje je ovaj stravično razarani gradić više ličio na Hirošimu nego na stoljećima ugodo mjesto življenja na putu iz Hercegovine u Bosnu i obrnuto, ostavili su iza sebe, ispisujući posljednjih godina, kroz sport, kulturu, obrazovanje, pa i privredu, jednu sasvim drugačiju priču.

Omiljene mažoretkinje

Možda je sretna okolnost da se to dešava daleko od "viske politike" i interesa većih centara poput Sarajeva, Mostara, pa i Zagreba.

Tačka na kojoj je grad prije četvrt stoljeća podizao stvarne, a kasnije imaginarne zidove, danas ruše "neki novi klinci", mladost koja ne želi podjele, sukobe i strah za budućnost u gradu u kojem su rođeni. Ono što nisu uspjele stotine "okruglih stolova" i sličnih sesija na kojima su dojučerašnje komšije "učili suživotu", uspjela je jedna sportska dvorana koja je postala bezmalo hram nekih pozitivnih procesa u kojima se vidi valjda ljepša budućnost ovog mjesta.

Zamajac takvih značajnih pomaka jesu sportski kolektivi, predvođeni muškim rukometnim klubom "Sloga" iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Pod vodstvom iskusnog trenera i bivšeg rukometnog bh. reprezentativca Rasima Demirovića, "Sloga" je nadomak povratka u Premijer ligu BiH, što bi bilo ostvarenje skoro dvije decenije dugog sna stanovnika ovog grada.

Odluka o tome bit će donesena u derbiju 5. maja sa RK "Iskrom" iz Bugojna koju vodi još jedan ovdašnji rukometni veteran Fuad Mahmutović.

Svoj će klub, kako nam domaćini najavljuju, svesrdno podržavati i Bošnjaci i Hrvati. Važno je, kažu, samo da "Sloga" uspije.

Tako danas uopće nije neobično da mažoretkinje, djevojke i djevojčice hrvatske nacionalnosti, koje su postale omiljene u cijelom gradu, podržavaju svoje sugrađane i prijatelje, mlade rukometaše koji dolaze mahom iz bošnjačkih porodica iz "gornjeg dijela čaršije".

"Otvaranjem nove dvorane stvorila se mogućnost za naše nastupe pred širom publikom. Nismo imali u biti gdje nastupiti, a da nas ljudi što više vide. Sa MRK Sloga Gornji Vakuf-Uskoplje smo ostvarili suradnju. Zovu nas da nastupamo na svim značajnijim utakmicama. Cure vole plesati pred publikom, pogotovo kada je puna dvorana, a zadnji put je bilo dvije tisuće ljudi. Sada svaki značajniji događaj u gradu otvorimo i uljepšamo", priča nam Jadranka Zeko, predstavnica Mažoret kluba ”Uskopljanke”, najavljujući skoro održavanje državnog prvenstva mažoretkinja u njihovom gradu.

Priznaje da su rat, pa i poratni period, ostavili velike posljedice, ali vidi pomake.

"Ljudi spominju tu neku crtu razdvajanja što se tiče naše općine. Mislim da se u posljednjih nekoliko godina, pogotovo nakon otvorenja nove dvorane, te predrasude polako ruše. Sve više i više. Suradnjom rukometnog kluba, mažoretkinja, čak i nogometnog i malonogometnog kluba, nastupima u raznim dijelovima grada, djeca polako prevazilaze predrasude i sve ide u pozitivnom smislu", ističe Zeko.

Premijerligaš "Sloga"

Sličnih primjera ima i u nogometnom klubu "Sloga", gdje već godinama zajedno treniraju bošnjačka i hrvatska djeca. Dječaci u dresovima Modrića i Džeke zagrljeni dolaze na treninge. U karateu također, gdje trener Ferid Beganović uči djecu ne samo ovoj plemenitoj vještini već im daje važne životne lekcije.

Na „Uskopaljskim jesenima“, koje organizira Hrvatsko kulturno društvo ''Napredak'', nastupali su članovi folklornog ansambla Bošnjačke zajednice kulture ''Preporod''. Svi s ponosom ističu da u vrtiću ''Zvončić'' djeca ''uče odrasle životu''. Jedan mali Petar je, pričaju, toliko zavolio svoje vršnjake da je htio da se njegov novorođeni brat zove Mustafa...

Nadalje, Jadranka Zeko kaže da su sport, kultura i druženja između raznih klubova u ovoj općini veoma važni za razbijanje predrasuda, mržnje, za ostvarivanje što šire saradnje i ostvarivanja što kvalitetnijeg suživota.  Zeko ističe da su članovi koalicije "Sloga", koju je osnovao OSCE, a  koja se upravo bori za ove vrijednosti.

''Kada sam započeo ovaj projekt prije više godina, prvo što mi je bio cilj jeste da povežem djecu iz gornjeg i donjeg dijela grada. U startu sam zabilježio uspjeh. Već desetak godina u našem klubu bez problema funkcioniraju bošnjačka i hrvatska djeca. Nikakvih problema nema, nijedan incident se za ovih deset godina nije desio. Od prošle godine sam preuzeo seniorsku ekipu ''Sloge'',  kada smo dobili ovu prelijepu dvoranu. Ispočetka je malo bilo otpora, ali sada već je publika na tribinama ''izmiješana''. Rukomet je u Gornjem Vakufu-Uskoplju povezao ono što niko nije uspio, povezao je obje strane grada, iako je bio taj prokleti rat'', ističe trener Demirović.

Iskusni stručnjak vjeruje da će u naredna četiri kola Prve lige – Grupe Jug njegovi  momci  uspjeti osigurati plasman u ''društvo najboljih'', i to  opet na radost publike, ponajbolje rukometne publike u BiH.

Svog trenera u misiji podržavaju i mladi rukometaši. Jedan od njih je Alen Čaber.

''Ja mislim da se cijeli grad ujedinio. Stvara se velika priča i važno je da omladina to vidi. Više nema razlika među nama. Sport je ono što nas sve može ujediniti, zdravo razviti, kako bismo bili puno bolji ljudi'', dodao je Čaber.

Slično razmišlja i njegov saigrač Arman Ljutić.

''Ovo što se dešava u posljednje vrijeme za je mene veoma važno. Cijeli grad se ujedinio. Živimo neku novu priču i imamo uistinu neku novu, bolju energiju'', naveo je Ljutić.

Bili smo crna rupa

Načelnik općine Gornji Vakuf-Uskoplje Sead Čaušević za ovakve ideje dobiva podršku svih svojih sugrađana. On nam kaže da je ovaj grad od "crne rupe" entiteta postao primjer dobrih odnosa Bošnjaka i Hrvata u FBiH. Ono što, recimo, Mostar nije uspio ni poslije odluka visokog predstavnika Gornji Vakuf-Uskoplje jeste.

"Mi se ne vraćamo na žive rane koje i dalje postoje i koje vrijeme liječi. Možemo reći da imamo napredak u posljednjih 10 godina. Odlukom visokog predstavnika u BiH,  2001. godine je izvršena integracija općine, a pet godina kasnije su integrirana sva javna preduzeća i ustanove. U njima rade i  Bošnjaci i Hrvati. U posljednje vrijeme i na polju sporta i kulture postoji velika saradnja. Djeca nam zajedno i treniraju i odrastaju, druže se. To je pozitivna slika koja može da ide iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja. Ono što je probudilo grad jeste otvaranje sportske dvorane 11. maja 2017. godine, gdje se praktično sportski život odvija od 8 do 22 sata. Grad je 30 godina vapio za sportskom dvoranom.

Vjerujem da će sportska priča koju prave naši momci iz MRK  "Sloga" rezultirati šlagom na tortu, te da uđemo u Premijer ligu. Na dobrom smo putu", ističe Čaušević.

Na zanimljiv način nam o tome šta se dešava u Gornjem Vakufu–Uskoplju u posljednje vrijeme govori sportski radnik, aktivista Zdenko Malnar.

''Moja žena je iz Beograda, predaje po hrvatskom planu i programu, a razrednica je razredu u kojem je 20 Bošnjaka i devet Hrvata. Ako ne vjerujete, dođite... Znači da može sve'', ističe Zdenko.

Nadalje, Malnar navodi da su se kroz sport dešavala i prva druženja neposredno nakon velikih sukoba.

''Meni je posebno drago što je prošle godine i ova dvorana završena. Ne slažem se s onima koji kažu da je ovo priča. Za mene je ovo savršen roman za Nobelovu nagradu. Mislim da je sport pokazao da ovaj grad može napokon zajedno i da zajedno može puno da napravi... Zato mi je drago, pored niza sportskih uspjeha koje je grad imao, da možemo vidjeti punu dvoranu u kojoj nije nikada bilo ekscesa'', naveo je Malnar.

Inače, u izgradnju dvorane u Gornjem Vakufu – Uskoplju je uloženo dva miliona maraka, a glavni donatori za izgradnju su bili Općina Sancaktepe iz Turske i Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA).

Sportski direktor MRK ''Sloga'' Osman Sofić tvrdi da Gornji Vakuf-Uskoplje piše veliku priču. Prema njemu, cilj ponovne snažne afirmacije rukometa u gradu od početka je bio da afirmiraju mlade ljude i da ih udruže.

"Svi smo svjesni koliko mladih odlazi iz cijele BiH, pa i s područja našeg grada. Mi smo kroz ovu priču vratili osmijeh na lice mladih ljudi. Vjerujte, svaki dan me zaustavljaju ljudi i pitaju kad će nove utakmice. To je nešto što me izuzetno raduje. Zato zahvaljujem svima koji učestvuju u ovoj priči, našim sponzorima koji dolaze iz oba dijela grada, našim vjernim navijačima, na stotinama njih koji dolaze čak i na gostujuće susrete. To nema nijedna rukometna ekipa u BiH. Želimo biti primjer suživota, kako se može iz jedne male sredine napraviti jedna velika priča'', istakao je Sofić, nadajući se da će za 15-ak dana biti proslavljen ulazak ''Sloge'' u Premijer ligu BiH.

Semir Demirović, sekretar MRK ''Sloga'', često je na društvenim mrežama dizao glas protiv mržnje i podjela omladine i djece u gradu. Veli da je njegova generacija ostala uskraćena za mnogo toga, prvenstveno kroz sport, te da se to više ne smije ponoviti.

''Već 20 godina poslije rata kruže priče da je sve podijeljeno u ovom gradu. Podijeljenost, istina, i dalje postoji. Hrvati žive u svom, a Bošnjaci u svom dijelu grada. Ali dolaskom sportske dvorane, pozitivne priče mlade ekipe u MRK ''Sloga'', mnoge predrasude su razbijene. Na naše utakmice dolaze ljudi iz donjeg dijela grada, bez ikakvog ustručavanja, nacionalnih ispoljavanja nema... Prije 20-ak godina kada su igrane utakmice Hrvatske i BiH, ovdje je na ulicama bio gotovo građanski rat, ali u posljednjih sedam-osam godina toga nema. Ljudi su shvatili da to ništa dobro ne donosi i da samo zajedno možemo praviti pozitivne priče'', rekao je Demirović.

RK ''Sloga'' je osnovana prije 61 godinu. Osnivanje kluba veže se za dolazak legendarnog sportskog radnika i vizionara Đure Hrćana, koji je ovdje desetljećima bio pregalac sportskog i kulturno-umjetničkog rada.

Hrćanov dugogodišnji saradnik Dževad Dedić, koji je kao sportski radnik nedavno dobio i priznanje za životno djelo, dodaje da je ovo tek početak jednog pozitivnog procesa. Borba za dvoranu u Gornjem Vakufu trajala je više od decenije, ali grad sada ima prelijep objekt.

''Sloga je uvijek bila veza koja je praktično promicala neku finu priču o ovoj čaršiji. Lijepe stvari koje su kolale o nama, to je većinom vezano za ''Slogu''. Sada je rukomet sport broj jedan u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Sport je definitivno budućnost i prilika da mladi odrastu i tjelesno i duhovno kao zdrave osobe. Sport je pravi način i lijek. To mi ovdje primjenjujemo'', naveo je Dedić.

Načelnik Čaušević dodaje da se općinska administracija, općinski načelnik i Vijeće međusobno uvažavaju i da je to rezultiralo napretkom u svim segmentima društva.

''Od privrede, sporta, kulture i svih drugih segmenata. To su prepoznali viši nivoi vlasti koji nas podržavaju kroz projekte. Zajedno s njima stvaramo bolji ambijent i uvjete življenja na području općine. Puno toga smo uložili. Živih rana ima, kažem, bilo je ovdje teških sukoba. Kompromisi koje smo pravili su teški, ali cilj je da idemo naprijed i da možemo nastaviti živjeti zajedno. Sve te granice koje su bile u prošlosti smo prevazišli. Bošnjaci zapošljavaju Hrvate, Hrvati Bošnjake. Sportski klubovi su izmiješani. Djeca su i u vrtiću zajedno. Od malih nogu i jedan i drugi narod kreće zajedno.  Zajedno uče, igraju se i to je svijetli primjer'', konstatirao je Čaušević.

MN: Kvalitetno ćemo živjeti...

Ovakav pozitivan kurs podržavaju i intelektualci ovog kraja. Profesor historije Ešref Karamustafić, jedan je od onih za koje se smatra da znaju sve o Gornjem Vakufu-Uskoplju, podsjeća da su prvi pomaci u gradu napravljeni upravo u sportu. Rubikon je prijeđen, ali podvlači da još treba raditi na ovim procesima da bi se dostigli svjetski tokovi.

Profesor Karamustafić šalje poruku bosanskohercegovačkim političarima, onima koji diljem BiH ponovo zveckaju oružjem, govore o novim svađama i sukobima.

''Političari kao političari. Oni ne mogu opstati bez takvih poruka. Ja mislim da su ljudi spoznali te vrijednosti i poruke. Te poruke samo služe za održavanje vlasti, njihove lične vlasti! Njih apsolutno ne zanima obični čovjek. Imamo za to gomilu dokaza. Nisu ljudi više ovce. Veoma brzo će ti političari vidjeti rezultate tih poruka. Rata neće biti, ne postoji kritična masa. Ljudi su svjesni da su izmanipulirani, a svakim danom manipulacija je sve više. Ovdje smo se, da tako kažem, mi kvalitetno tukli, ali kvalitetno ćemo znati i živjeti, kao i kazniti takve retorike'', naveo je profesor Karamustafić.

Ugledni književnik i scenarista Josip Mlakić, autor antiratnog romana ''Živi i mrtvi'' prema kojem je snimljen poznati nagrađivani istoimeni film, govori da Gornji Vakuf-Uskoplje važi za ''grad slučaj'', ali nije tako...

''Ovdje od 1996. godine naovamo nije postojao nijedan međunacionalni incident ni nakon tolikog rata. Kad je nedavno bilo čitanje presude hrvatskoj šestorci sjatile su se ovdje novinarske ekipe. Ja sam im rekao da dolaze u pogoršan grad, da trebaju otići u Mostar i Sarajevo da snime kaos i nered, jer ovdje to nećete naći. Mi smo taoci te visoke politike. Sve te pozitivne stvari se ovdje doživljavaju logično'', reći će Mlakić.

Samo stvaraju antagonizme

Evo ilustracije. Odlaskom većeg broja Hrvata, koji zbog posjedovanja hrvatske putovnice lakše uspijevaju stići do Evrope, ističe Mlakić, gotovo sve firme u Gornjem Vakufu-Uskoplju su postale višenacionalne. Također, nije zabilježen ni najmanji incident. No, takve priče, ipak,  ne dolaze do bh. javnosti.

''Vidite, kompletan naš medijski prostor ''jede'' politika, i to s nekakvim temama koje samo stvaraju antagonizme. Mi na TV-u ne možemo vidjeti nikakav normalan prilog. Mi samo vidimo politička prepucavanja. Pogotovo otkako traje priča s Izbornim zakonom BiH. Zvecka se oružjem, priziva se rat. Mi samo to gledamo. Mada u ovakvim malim sredinama te stvari nisu u fokusu, ali mediji truju. Političari ne žele nikakve pouke izvući. Svi ti dobri primjeri iz male sredine ništa ne mogu da utječu na ''nekog gore'', samo se na nas utječe. Da mi na nekog utječemo, to je iluzija'', zaključio je Mlakić.

Krešo i Ferid

Divnu poruku nedavno je na društvenim mrežama napisao Krešimir Cvrtak, zahvaljujući svom treneru Feridu Beganoviću ''za sve godine odgoja kroz karate''. U nekoj drugoj zemlji, u neko normalnije vrijeme, ovo sigurno ne bi bilo vijest. U BiH i gradovima čije su veze smišljeno razarane sigurno jeste.

''Pokrenuli smo klub negdje 2004. godine. U početku su tu bila samo bošnjačka djeca. Prvi hrvatski član koji je došao bio je Ante Nikolić. U početku je bilo pitanje otkud i kako. Kasnije ga je pratio Krešo, pa mali Rajić i ostala djeca. Nikad nisam osjetio bilo kakvu tenziju. Njih je samo zanimao karate. Meni je bila čast da mojim učesnicima čestitam Božić, Uskrs, a oni meni Bajram. A što je najvažnije, i oni su to međusobno činili. Na takmičenjima su se uvijek bodrili jedni druge. Mi smo samo srušili imaginarne zidove. Kroz zajednički rad sve predrasude su razbijene. Treba djecu zbližavati i to je jedina budućnost'', ističe Beganović.

Mladi Cvrtak dodaje da je u početku želio trenirati nogomet, ali je spletom životnih okolnosti završio ''kod Ferida''. Nije se pokajao.

''Pošto je naš grad onako, kao, podijeljen, moja kuća je na, uvjetno kazano,  ''bošnjačkoj strani''. Ja to nikada nisam tako gledao. Trenirao sam 10 godina ''kod Bošnjaka''. Nikad nisam osjetio mržnju. Savjetovao bih mladima da ne misle uopće na takve stvari. Prije svega, svi smo mi ljudi. Priča o tim imaginarnim granicama mi je smiješna'', dodao je Cvrtak.

FARUK VELE/ins.ba

Više...
Priključi se za RSS feed