FOTO: Mještani naselja Dražev Dolac ne odustaju od uzgoja kupusa

Gornjevakufsko naselje Dražev Dolac je od davnina poznato po uzgoju i prodaju kupusa. Poslije prve kiše u junu, polje je načičkano ljudima koji sade kupus na njivi, a u jesen se postavljaju improvizirani štandovi pored magistrale, na kojima mještani prodaju kupus u vrećama

Moje rodno selo Dražev Dolac, od davnina je poznato po uzgoju i proizvodnji kupusa. S prvom kišom u junu, po cijelom draževskom polju se može vidjeti na desetine ljudi kako sade kupus. Tako je i ove godine, čekala se kiša da se krene sa sadnjom kupusa, i evo ga, za par dana cijelo polje je zasađeno kupusom.

Prethodnih godina se većina mještana počela baviti i uzgojem maline, pa je smanjila količinu kupusa. Međutim, kako je cijena maline oslabila, tako su se i plantaže maline smanjile, a polja pod kupusom povećala. Ono što je sigurno, uvijek se nešto sadi, mještani Dražev Doca ne dopuštaju da zemlja bude prazna.

Šta poslije malina? Pa kupus.

Admira Muratspahić sadi 13,5 dunuma kupusa ove godine, a uz to ima i jedan dunum malina. Na svoju djecu prenosi ljubav prema zemlji i poljoprivredi, pa ih vodi sa sobom na njivu, oni se igraju dok ona radi. Smatra da će gledajući nju kako radi i oni zavoljeti sve to.

"Kupus je tradicija ovog sela, i većina mještana ga sadi. Nekoliko porodica se bilo opredjelilo za malinu, pa su smanjili kupus, a sad opet vade maline, pa sade kupus. Ljudi se bore, ne daju da im zemlja bude prazna, pa sade šta im donosi više zarade. I ja sam imala tri dunuma malina, sad imam samo jedan, ali zato se posvetim više kupusu. Kad dođe vrijeme za berbu kupusa, ja zakupim još nekoliko njiva, pa i to posječem i prodam. Prošle godine sam prodala preko 20 hiljada vreća kupusa", kaže Admira.

Za sve one koji strahuju šta poslije malina, i šta se može posaditi, Muamer Čaušević iz gornjevakufskog naselja Voljice, predlaže sadnju kupusa.

Većina mještana je poljoprivredno orijentisana

"Prošle godine sam iskorijenio oko dunum malina sorte Vilamet i ove godine sam na tom mjestu zasadio kupus. Prije toga sam par puta prefrezao zemlju i očistio od korijena maline. Iako je vegetacija odavno krenula, od malina nema ni traga, samo kupus i obični korov", kaže Muamer.

Edina Muratspahić iz Dražev Doca uzgaja kupus već više od 15 godina, od kada se udajom doselila u ovo selo. Vremenom je zasadila i maline, a sada zajedno sa mužem i troje djece uzgaja dunum maline i dva dunuma kupusa, a ima i predivan ružičnjak u dvorištu.

"Živjeti u Dražev Docu, biti okružen ovakvim divnim parcelama, a ne baviti se poljoprivredom, nekako ne ide jedno s drugom. Većina mještana je poljoprivredno orijentisana, iako imaju stalni posao, pa tako i moja porodica. Sadimo kupus, imamo maline, preko ljeta beremo i borovnice, koje prodajemo. Smatram da trebamo iskoristiti sve što nam priroda pruža, naravno, vodeći računa da i mi ne naudimo prirodi. Mene zemlja osvježava i volim raditi na njivi i u cvijeću, da ne spominjem prednost hrane koju sami uzgojimo, znajući način na koji je proizvedena."

Poljoprivrednici nisu zaštićeni

Razgovarajući sa Edinom, dotakle smo se i teme prodaje kupusa, te gdje će ga prodavati i po kojoj cijeni. I onda nastupa ta negativna, tamna strana poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, neizvjesnost i nepostojanje zaštite proizvođača.

"Svjesna sam ja činjenice da je poljoprivreda riskantna, da sadimo i radimo u neizvjesno, ne znajući ni kolika će biti cijena, ni da li ćemo prodati kupus, ali isto znam da ako ne posadimo nećemo ništa zaraditi sigurno. Nažalost, poljoprivrednici nisu zaštićeni, niti podržani, poticaji za proizvodnju su pojam, a za kupus pogotovo, jer treba imati potpisan ugovor sa otkupljivačem, a većina nas to nema, jer kupus prodajemo na malo, tu pored ceste, na pijaci ili poznanicima", zaključuje Edina.

Agroklub.ba

Više...

Proizvođači kupusa zahtjevaju izgradnju tvornice na tlu gornjevrbaske regije

Tone kupusa bit će i ove jeseni ubrane s njiva u gornjovakufskim naseljima Dražev Dolac i Duratbegović Dolac, u kojima se ova poljoprivredna kultura tradicionalna uzgaja već desetljećima.

Mnogi uzgajivači kupusa koji se, u ovo doba godine, mogu pronaći kod improviziranih štandova uz veoma prometnu magistralnu cestu, kažu da je kupus ove godine dobro rodio, i da je njegov kvalitet odličan.

Međutim, kao i svih ranijih godina brine ih hoće li uspjeti prodati sve proizvedene količine, s obzirom da dosadašnja prodaja kupusa ne ide baš onako kako bi željeli.

Smatraju da bi jedno od mogućih rješenja moglo biti otvaranje tvornice na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, odnosno Srednjobosanskog kantona (SBK), koja bi otkupljivala sve proizvedene količine kupusa s područja gornjovrbaske regije.

-Puno truda ljudi ulože u ovo i, na kraju, muče se da prodaju sav kupus koji imaju, a od toga žive, školuju djecu…Zamolio bih predstavnike svih nivoa vlasti da nam pomognu. Otvaranje tvornice bilo bi za nas spas – kazao je Safet Šišić.

Dodaje da je penzioner i da od skromnih mjesečnih primanja najveći iznos potroši za plaćanje komunalija i kupovinu lijekova, tako da dobro dođe u porodici svaka marka, koju zarade od prodaje kupusa.

-Ove godine bi trebali ubrati oko četiri tone kupusa, koje smo prinuđeni prodavati, ovako, uz cestu. Nije lako sjediti ovdje po cijeli dan, i čekati hoće li neko zaustaviti auto, tražiti da kupi vrećicu-dvije kupusa, ili neće – naglasio je.

Veći interes kupaca narednih dana priželjkuje i Amela Duvnjak, čija je porodica kupus zasadila na površini od jednog duluma.

-Do sada smo “skinuli” s njive tonu i po kupusa, a sav posao oko branja preostalih glavica planiramo završiti za petnaestak dana. Prosječna težina vrećice, koju prodajemo po 5 KM, je oko petnaest kilograma. Osim domaćih, bude tu i kupaca iz Banja Luke, Krajine, drugih mjesta… Ali, bilo bi dobro da ih je više – istaknula je.

Biznis.ba / FENA

Više...
Priključi se za RSS feed