Naila Čaušević

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Imamska porodica Zorlak u Duratbegović Docu: Sa bajramskom radošću se ne može mjeriti ni jedna druga

Hadžira i Izet Zorlak su prije više od dvadeset godina iz Goražda doselili u gornjevakufsko naselje Duratbegović Dolac, gdje su smješteni u imamskoj kući i obavljaju dužnosti imama i mualime. U ovom mjestu su doživjeli namljepše dane, odgajajući svoje dvije kćerke i sina, koji su vremenom napustili porodično gnijezdo i osnovali svoje porodice. Najmlađa kćerka Amila studira u Sarajevu, pa je i ona odsutna od kuće. Iako porodica Zorlak žali za ramazanom, i ramazanskim ljepotama koje su na izmaku, neizmjerno se vesele Bajramu i okupljanju njihove djece i unučadi.

- Bajrami se u mojoj porodici doživljavaju na najljepši način. Sretni smo što dolazi Bajram,  ali  i pomalo tužni što odlazi ramazan i ramazanske ljepote. Prije Bajrama obavezno je da se udijele sadekatul fitr i zekat, a onda se krene sa čišćenjem kuće i avlije. Dan prije se pripremaju raznovrsna tradicionalna slatka i slana jela, tako da se na Bajram sjedi i uživa sa porodicom i prijateljima- pojašnjava nam Hadžira pripreme za Bajram.

S obzirom da efendija Izet rano odlazi u džamiju, Hadžira kaže da joj je najljepše iščekivanje da dođe i da jedno drugom čestitaju Bajram. Onda uslijede čestitke sa porodicom i prijateljima, i dolasci njihove djece.

- Posebna priprema za Bajram je kupanje, čišćenje i peglanje bajramskih odijela, da praznik dočekamo u najljepšem izdanju. Na Bajram nam  dolaze djeca i unučad, i posebno smo tad ushićeni. Kupuju se bajramluci, a unučadima bajramski paketići. Djeci tradicionalni bajramluk dajemo u novcu. U našem džematu djeca idu od kuće do kuće,i dijele im se bomboni i slatkiši. Obučeni su u nova odijela, sređeni, dotjerani, veseli i sretni. Najljepši dio i najveće ushićenje je bajramska čestitka. Nakon što moj efendija stigne iz džamije slijedi bajramsko čestitanje, pijemo bajramsku kahvu uz bajramsku baklavu. Praktikujem da svakog Bajrama bude baklava,a bude i drugih kolača. Tradicionalno pratimo bajramski prijenos  na televiziji , zatim se sjedi i u krugu porodice podijeli  bajramska radost- kaže mualima  Zorlak.

- Posebnost doživljaja Bajrama je radost sto smo uspjeli ispostiti mubarek mjesec ramazan, što smo bili u prilici okušati snagu svoje volje i pobijediti svoj nefs, koji vodi požudi za hranom i vodom. Bili smo u stanju i pokazati tijelu da su duša i razum to što njime upravlja,  a  ne strast. Bajram ruši sve barijere i približava muslimane jedne drugima zato ga s radošću dočekujemo. U našoj radosti ne zaboravljamo  ni naše šehide. Drugi dan Ramazanskog bajrama je Dan šehida, a u dovama se sjećamo i svojih umrlih. Bajramska sofra je posebna priča, no nije sve u punim stolovima. Naša sreća je u iščekivanju djece i želji da ih ugostimo. Osjećaj zadovoljstva i sreće na bajramsko jutro ne može se opisati- dodaje Izet efendija.

Farzila Prijić iz Gornjeg Vakufa: Bajrami su mi posebno dragi, sva porodica se skupi kod mene

Farzila Prijić ima 76 godina i živi sama u gornjevakufskom naselju Jagnjid. Sa petnaestak godina se udala i izrodila je petero djece. Dvoje djece su kao djeca preminuli, a sin Suad je svoj život dao za odbranu domovine u proteklom ratu. Iza njega je ostao sin u kolijevci i priznanje Zlatni ljiljan. Najstariji sin Abdulah, poznatiji kao Đelo i kćerka Suada su izbjegli u Ameriku i tamo izgradili živote. Farzila je poslije ratnih zbivanja zapala u depresiju, što zbog gubitka djece, što zbog udaljenosti od ostatka porodice.

- Pala sam u depresiju, živjela sam za pozive u inozemstvo, kad sam se mogla čuti sa djecom. Ubrzo nakon završetka rata sam i ja otišla u Ameriku i tamo sam živjela 12 godina. Čuvala sam svoju unučad, vodila ih u školu i pazila dok su im roditelji na poslu. Kada su odrasli, ja sam se vratila u Bosnu, ovdje mi je ljepše- kaže Farzila.

Najviše vremena provodi u bašti ispred kuće i brine se o svom cvijeću, to joj je , kaže, razonoda. Tokom Ramazana pazi da namaz obavlja u džematu, pa iako joj je mekteb podalje od kuće, ide na svaki namaz osim sabaha.

- Vjera me održava u životu, i ne dopušta da me obuzmu crne misli i da tugujem. Znam da je sve što me zadesilo od Boga. Klanjam, učim Kur'an na latinici, jer arapsko pismo ne znam. Idem u džemat na namaz, sa svojom jetrvom Fatom, a svaki iftar me ona i djever Kemal zovu kod sebe. Ne daju mi da sama iftarim- dodaje ona.

Farzila kaže da ne osjeća samoću, jer ima fin komšiluk i djeverovu porodicu u blizini, pa su uvijek zajedno. S obzirom da je najstarija u porodici, poslije Bajram namaza, svi članovi njihove šire porodice Prijić najprije dolaze kod nje na bajramluk, pa onda svi zajedno obilaze ostale.

- Puno volim Bajram, jer svi zajedno dođu ovdje meni, svi me poštuju i obiđu me. Nisam usamljena, družim se sa komšilukom, imam svoje cvijeće i vrijeme mi prolazi- zaključuje jedna od najstarijih stanovnica sela Jagnjid.

Dževad Ugarak: U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat

Dževad Ugarak živi u bugojanskom naselju Vesela, a već više od 25 godina posjeduje obućarsku radnju u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Učio od brata

Po zanimanju je mašinski tehničar, a zanat je naučio od brata Mustafe, koji je do rata vodio obućarsku radnju i u njoj obučavao učenike. Dževad kaže da je do unazad godinu-dvije od ovog zanata mogao dobro zaraditi.

- Osim ovog posla, moja porodica se bavi i poljoprivredom, imamo zasade malina i borovnica. Od poljoprivrede smo školovali djecu, a od moje zarade smo mogli lijepo živjeti i plaćati doprinose - kaže Ugarak.

Odlaskom ljudi u inozemstvo i posao u Gornjem Vakufu je u padu. Tako i Dževad razmišlja šta dalje, sve je manje svijeta koji dolazi u njegovu radnju. A i platežna moć je slabija, pa svijet kupuje jeftiniju obuću, koju se ne isplati popravljati.

Iskreno žali što nema na koga da prenese zanat i znanje, koliko godina radi ovaj posao, ali kaže da mu se nikad niko nije javio da ga obučava.

Nema posla

- Zanati su u izumiranju, pa tako i ovaj. U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat. Mada ne znam koliko bi koristilo i da ima, jer sve je manje posla. Imam još nekih pet godina do penzije, ali ako se posao ne popravi, neću moći održati radnju do tada - zaključuje Ugarak.

Kaže da razmišlja i o tome da zatvori radnju, jer s ovim prihodima neće moći  izvršavati obaveze prema državi.

Iftar za 80 djece u Gaju

U gornjevakufskom džematu Gaj je organiziran iftar za 80 djece mektebske dobi, do osmog razreda osnovne škole.

Iftar je bio namijenjen za djecu sa područja cijele Mjesne zajednice Voljice. Mjesni imam Rešid ef. Bektić je prikupio sredstva od brojnih donatora iz Gornjeg Vakufa.

Nakon što je ovaj iftar prošao u dobroj atmosferi, javio se donator iz Melzije, koji je zamolio ef. Bektića da ponovi iftar za djecu, a on će donirati potrebna sredstva. Ovaj iftar će biti organizovan u četvrtak, dok će iftar za odrasle biti upriličen u subotu u džamiji u Gaju.

Treća godina rada UG “Bistrica“ iz Gornjeg Vakufa

Mladi aktivisti iz gornjevakufskog naselja Bistrica su 2016. godine osnovali Udruženje građana „Bistrica“, sa ciljem povezivanja mladih ljudi i lakše realizacije projekata namijenjenih zaštiti okoliša i uređenju životnog prostora. Na ovaj način su željeli što bolje predstaviti svoju lokalnu zajednicu i svoj grad. Na čelu ovog udruženja je osnivač, aktivista i predsjednik Udruženja  Sulejman Abazović,  koji već treću godinu uspješno vodi udruženje na svim poljima kroz razne projekte i inicijative. Neki od projekata koje su do sada realizirali su: postavljanje rasvjete na igralištu OŠ „Bistrica“, mini teretana, opremanje i uređenje prostorije udruženja zajedno sa kancelarijom i prostorijom za druženje, edukaciju i predavanja. Zajedno sa svojim članovima i mještanima naselja Bistrica su očistili prostor oko Centralnog bazena pitke vode, kojim se napaja ovo naselje. Posljednja  aktivnost koju su realizovali je radionica za djecu sa područja općine Gornji Vakuf- Uskoplje pod nazivom „Uljepšajmo mir“.

- Udruženje organizira sportske manifestacije kao što je malonogometni turnir u ljetnom periodu, razne druge manifestacije kulturnog značaja. Za učenike osnovnih i srednjih škola, Udruženje pruža instrukcije, ali i organizira razne vrste radionica, edukacija, seminara i obuka koje promovišu mirotvorne aktivnosti i priče- navodi  Abazović.

Aktivisti udruženja kroz svoje projekte infrastrukturnog, ekološkog, kulturnog i obrazovnog značaja rješavaju probleme lokalne zajednice i stvaraju uslove za bolji i kvalitetniji život  mještana, a naročito omladinaca kojima udruženje pruža punu i nesebičnu podršku. Zahvaljući podršci koju im daju razne institucije, te njihovi članovi, čiji broj se svakim danom povećava, u planu imaju brojne aktivnosti.

- Planiramo razvijati saradnju i sa drugim nevladinim udruženjima izvan našeg grada. Na tom planu smo već uspostavili određene saradnje. Cijenimo podršku naše općine, kao i pravnih i fizičkih lica iz BiH i dijaspore. Nastavljamo sa dosadašnjim radom u istom intezitetu,  kako infrastrukturom tako i u organizaciji raznih događaja i promocija, sve ovo u cilju popravljanja stanja u društvu i državi-  kazao je Abazović.

U izgradnji lovačka kuća na Oglavku

Lovačka sekcija Voljice radi na još jednom projektu, koji će biti od koristi lokalnim lovcima i planinarima. U toku su završni radovi na lovačkoj kući na lokalitetu Oglavak, koje se nalazi na obroncima planine Raduše prema naselju Voljice.

Ovaj projekat je značajan i zbog blizine spomenika šehidima i poginulim borcima, koji svake godine pohodi na stotine posjetilaca sa područja općine Gornji Vakuf- Uskoplje i šire.

Jelena Šarić, jedna od najmlađih policijskih službenica u činu inspektora: Trnovit put do pozicije zamjenice komandira PS Gornji Vakuf- Uskoplje

Jelena Šarić   iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja je jedna od  nekoliko žena na  poziciji rukovodećeg službenika u policiji na području Srednjobosanskog kantona. Već više od četiri godine radi na poziciji zamjenice komandira Policijske stanice Gornji Vakuf- Uskoplje  i nadgleda rad i kontrolu 46 policijskih službenika u toj stanici. Nakon završenog studija kriminalistike na Univerzitetu u Sarajevu, sa 25 godina se kao mlađi inspektor prijavljuje na Policijsku akademiju, te nakon toga počinje raditi u MUP- u SBK u sektoru kriminalističke policije.

- Imala sam jako trnovit put dok sam došla do ove pozicije, čekala sam na posao skoro dvije godine, a u sektoru kriminalističke policije sam  zajedno sa svojim kolegama radila najteže slučajeve  na terenu, nagledala sam se svega, ali mogu da kažem da je vrijedilo, i da sam kroz taj sektor stekla najviše iskustva- kazala je Šarić.

U 31-oj godini je aplicirala na poziciju na kojoj je sada,i već petu godinu obavlja djelatnost kontrole rada policijskih službenika, te je i jedna od najmlađih policijskih službenica u ovom činu na području SBK. U međuvremenu je  Jelena završila i magistarski studij, te postala magistrica kriminologije. Iako je prošla kroz težak period i gubitak roditelja u kratkom periodu, neposredno nakon dobijanja čina, ona je iz toga izašla još jača i upornija u svom poslu.

- Odnos kolega prema meni je od samog početka jako profesionalan i kolegijalan, i od strane šefova i od kolega. Nisam imala nikakvu zamjerku niti sam dovedena u nezgodnu situaciju na bilo kojoj osnovi, iako to brine većinu mladih žena koje privlači poziv policajca- naglašava ona.

Uniforma policajca, kaže Jelena, nosi veliku odgovornost, i ona sa svojim kolegama služi kao aparat koji mora realno i objektivno sagledati svaku situaciju, i u skladu s tim reagovati. Njen posao iziskuje puno truda, rada i profesionalizma, pa je ona silom prilika žrtvovala svoj privatni život  za karijeru, mada namjerava napredovati i na tom planu.

- Trudim se biti ogledalo svojim službenicima, jer kako će oni biti profesionalni, ako to nisam ja. Želim im biti dobar primjer kako se ponašati ljudski i s poštovanjem prema svim građanima i dokazati da mi nismo tu samo kao organi gonjenja, nego kao i organi koji štite svoje građane.

Policijska stanica Gornji Vakuf- Uskoplje se bavi stvaranjem i očuvanjem sigurnog ambijenta za građane i njihovu imovinu, i u skladu s tim provodi niz preventivnih mjera i radnji na suzbijanju nasilja na području ove općine, te zaštiti žrtava nasilja, te suzbijanju opojnih droga i  narkomanije.

FOTO: Fuad Dizdar izrađuje reljefe gradova, kantona i planina od šperploče

Fuad Dizdar, penzionisani nastavnik geografije iz Gornjeg Vakufa- Uskoplja već 11 godina ručno izrađuje reljefe općina i kantona. Ovaj sedamdesetogodišnjak je nakon završene Pedagoške škole u Mostaru, počeo raditi kao nastavnik geografije i historije u lokalnoj osnovnoj školi, da bi  nakon ratnih dešavanja bio primljen u profesionalnu vojnu službu, gdje je radio u činu oficira. Kada je penzionisan, iz hobija je počeo da radi reljefe, najprije je napravio reljef Općine Gornji Vakuf- Uskoplje, koji je Općina kupila , te je isti  izložen u zgradi Općine. Napravio je još jedan koji je donirao Osnovnoj školi „Gornji Vakuf“.

- Radio bi ja to i prije, ali nisam imao potrebni materijal, čim sam našao ručnu pilu za šperu, odmah sam je kuip i počeo sa radom. Šperu nisam mogao naći, pa sam skidao sa starog namještaja i to iskorištavao. Naručivao sam materijale iz Zagreba, jer ih nisam mogao naći nigdje bliže. Bilo je teško doći i do karti, ali našao sam ih preko interneta od jednog čovjeka, pa sam ih kupio- počinje priču Dizdar.

Do sada je izradio jedanaest reljefa, i to Sarajevskog kantona, Srednjobosanskog kantona, grada Sarajeva, planine Vranice , općine Jajce, općine Bugojno, općine Prozor- Rama, općina Donji Vakuf, dva primjerka općine Gornji Vakuf- Uskoplje i u završnici je reljef općine Tešanj.

Za jedan reljef mu je potrebno od 10 do 26 mjeseci, u zavisnosti od površine reljefa koji radi. Bitno je napomenuti da Fuad svaki reljef radi ručno, i svaku izohipsu zasebno reže malom ručnom pilom, te ih poslije spaja jednu na drugu. Natpisi na karti su također, ručno ucrtani rapidografima, dok  za bojenje koristi akrilnu smjesu, koju sam napravi. Kasnije cijeli reljef prelakira, da bi godinama ostao postojan i nepromjenjiv. Sve koordinate su precizno ucrtane, sa tačnim udaljenostima, kao što je i na karti. Reljefi općina Gornji Vakuf- Uskoplje, Donji Vakuf i Prozor- Rama su prodani, dok je reljef općine Jajce već tri godine izložen u muzeju u tom gradu, ali još uvijek nije prodan.

- Ovakvi ručno rađeni reljefi su prava rijetkost, jer koliko znam, to niko u regiji ne radi, a veoma su korisni za svaku instituciju. Nudili smo mi ih i vladama kantona, ministrima, ali nisu pokazali interesovanje, ni da pogledaju. A siguran sam da su pogledali da bi ih se dojmilo i da bi se uvjerili da je to izuzetno remek djelo – kazao je Dizdar.

Predavanje na temu: „Savremena tehnološka rješenja u uzgoju maline, sa fokusom na aktuelne radove u zasadima“

Projekat USAID/Sweden FARMA II u Bosni i Hercegovini,u saradnji sa Udruženjem proizvođača maline ''Zdrava malina''-Gornji Vakuf-Uskoplje, vas poziva na predavanja i radionicu na temu „Savremena tehnološka rješenja u uzgoju maline, sa fokusom na aktuelne radove u zasadima“. Predavač je stručnjak dipl.ing.poljoprivrede Asad Jelešković.

Predavanje će se održati kako slijedi:

25.04.2019. godine (četvrtak),u  Jagnjid- Voljice  sa početkom 11.00h;

Edukacija je planirana na terenu u zasada maline kod Kemal Prijic.

Ovaj događaj je prilika da svi učesnici uključeni u proizvodnju, otkup, i plasman maline se upoznaju sa aktuelnostima i trendovima u savremenoj proizvodnji.

Rezultati ostvareni u proizvodnji i plasmanu jagodastog voća u proteklim godinama, prvenstveno kada je proizvodnja i plasman maline u pitanju,dovoljno govore o važnosti i uspješnosti ovekulture.

Upravo zbog svega navedenog, cilj edukacije i radionice je da okupi ključne aktere u proizvodnji, otkupu i plasmanu maline u BiH, prenese nova znanja neophodna za dalji rad na povećanju prinosa i kvaliteta, te unaprijedi proizvodnju rješavanjem eventualnih problema u proizvodnom procesu.

Human gest radnika Šumarije Gornji Vakuf-Uskoplje: Kolegi kupili kravu od koje izdržava porodicu

Kolegi kupili kravu od koje izdržava porodicu.  Oni su, naime, zajedno s upravnikom Harisom Milanovićem, prikupili novac za kupovinu krave svom radnom kolegi Ilijazu Sadikoviću iz sela Bojska.

Sadiković je, nakon što mu je uginula krava, ostao bez velikog dijela prihoda kojima izdržava porodicu.

Znajući to, njegove kolege donirale su dio novca po principu “koliko ko može dati” te obradovale Ilijaza.

Priključi se za RSS feed