Drugi pišu

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

Pčelar Jusuf Petrović iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja jedan je od najboljih proizvođača matica u BiH

Stoljetnu pčelarsku tradiciju u gornjevakufskoj porodici Petrovića, Jusuf je s ponosom nastavio. Posvetio se proizvodnji matica. Njegov cilj je da razvije posao od kojeg će stabilno živjeti.

„Uvidjevši koliko sam zagrizao u pčelarstvo, moj brat Reuf mi je iz inostranstva donio najsavremeniju opremu za proizvodnju matica. Uz stotinjak košnica koje trenutno posjedujem u svom pčelinjaku, tu je i 250 pčelinjih nukleusa – priča Jusuf Petrović, iz sela Voljice.

Jusuf na svom pčelinjaku uzgaja i proizvodi matice autohtonog tipa kranjske pčele koje se nakon oplodnje, testiraju na kvalitet. Odlučio nam je otkriti neke od svojih tajni o proizvodnji matica.

Proces kreće od presađivanja destočasovnih larvi iz rodonačelničkog društva u već pripremljene čahure. Umjesto plastičnih čahura Nicot ili Jenterovog aparata, Jusuf koristi voštane čahure kako bi pčelama priredio što prirodnije uslove za izvođenje matičnjaka, a matica odrastala u svojoj prirodnoj sredini.

„Nakon 24 sata lijepo se vidi dali su matičnjaci primljeni u starteru tj. društvu bez matice. Ukoliko se svi dosadašnji poslovi obave pravilno, pčele prime skoro sve matičnjake. Matičnjaci se dodaju jakim uzgojnim zajednicama gdje ostaju sve do zatvaranja matičnjaka.

Poslije zatvaranja matičnjaka, Jusuf navlači se zaštitne kaveze, a nakon toga matičnjaci se opet vraćaju u košnicu ili se sele u inkubator gdje će pod idealnim i kontrolisanim uslovima ostati sve dok se matica ne oslobodi iz matičnjaka.

„Ovakav način je mnogo bolji u odnosu na košnicu, jer ne dolazi do većih varijacija temperature i vlažnosti vazduha u inkubatoru. Izležena i neoplođena matica dodaje se u oplodnjak ili nukleus koja će za nekoliko dana izletjeti na svadbeni let.

Samo najbrži, zdravi i vitalni trutovi će oploditi maticu. Na taj način dolazi do prirodne selekcije trutova i prenošenja njegovih superirornih osobina na potomstvo – kaže Jusuf i dodaje kako nakon nekoliko dana pregledom ustanovljava da je mlada matica počela sa polaganjem jaja u ćelije, čime je ciklus završen a matica spremna za označavanje i dodavanje nekom društvu.

(BHPČELAR/J. H.)

FOTO: Usprkos sudijskoj krađi rukometaši Sloge donose bod sa gostovanja u Mostaru

Sjajan meč odigrali su večeras HMRK Zrinjski i RK Sloga Gornji Vakuf. U fantastičnoj atmosferi koju su upotpunili gostujući navijači, njih oko 100 i ekipe su podijelile bodove a na kraju je konačni rezultat bio 24:24.

Počelo je tvrdo, igrale su se sjajne obrane a golmani s obje strane su dominirali, posebno domaći Marino Paradžik koji je uspio zaključati svoja vrata gostujućim rukometašima prvih 15 minuta meča. Nastavio se igrati čvrst rukomet, a prvi su se izdvojili domaći rukometaši koji su poveli 9:6.

Ipak, velikom serijom od 4:0 rukometaši Sloge na odmor idu s prednošću 10:9 uz veliko zadovoljstvo njihovh mnogobrojnih navijača.

U nastavku su napadi proradili s obje strane, jedno vrijeme igralo se gol za gol. U završnici su obje momčadi imale šansu ovaj meč okončati u svoju korist ali je završilo 24:24 što je nekako najrealnije u ovoj velikoj borbi dva sjajna takmaca. Marin Perić s 5, te Bošković, Marić, Džeba i Pavlović s po 4 pogotka predvodili su ujednačeni napad domaćina. Biljaka s 8 i Purić s 5 najbolji kod gostiju.

HMRK Zrinjski: Džidić, Doko, Perić 5, Bošković 4, Šaravanja 1, Primorac, Vučina, Paradžik, Ivanović 2, Babić, Grbavac, Marić 4, Kožulj, Grgić, Džeba 4, Pavlović 4

RK Sloga: Demirović, Biljaka 8, Halebić 1, Dujmović, Demirović 1, Gekić, Ljutić 3, Softić, Močević, Alić, Đikić, Pokvić, Bilić 3, Petković, Purić 5, Abdurahmanović 3

Sportsport.ba

  • Objavljeno u Sport

Gornji Vakuf-Uskoplje ima 2.485 nezaposlenih osoba

U Gornjem Vakufu-Uskoplju na evidenciji nezaposlenih je 2.485 osoba, saznaje Fena u Birou za zapošljavanje u toj općini.

- Od toga broja, najviše je kvalifikovanih (975) i nekvalifikovanih (759) osoba. Polukvalifikovanih je 30, a visokokvalifikovana je jedna osoba. Srednju stručnu spremu ima 532 nezaposlenih, 106 višu, a 82 osobe visoku stručnu spremu - kazao je šef  Biroa za zapošljavanje u ovome gradu Amir Filipović.

Dodao je da posao traže  628 demobilisana borca, 68 ratnih i 25 ostalih invalida, te 66 članova porodica šehida-poginulih boraca.

- Broj osoba zaposlenih u novembru i onih koji su ostali bez posla je isti – 40. Novčanu naknadu putem Biroa ostvarilo je 57 osoba, dok su pravo na zdravstvenu zaštitu imale 983 nezaposlene osobe - naglasio je Filipović, prenosi Fena.

FENA/Hayat.ba

Semir Demirović nakon izvlačenja parova KUP-a BiH: Vjerujem u prolaz dalje

Rukometaši Sloge iz Gornjeg Vakufa će u osmini finala Kupa BiH igrati protiv Drine iz Zvornika.

Jasno je da je ekipa, koju s klupe predvodi Rasim Demirović, favorit u ovom dvomeču, posebno jer revanš igra na pred svojim navijačima.

- Ove godine pored prvenstva, gdje je primarni cilj opstanak u ligi, želimo nešto više i preko Kupa napraviti. Voljom žrijeba dobili smo ekipu Drine i preuzimamo ulogu favorita, vjerujemo u prolaz dalje. Taj dvomeč će nam dobro koristiti, jer imamo igrača koji nisu dobili veliku minutažu i ta dva meča ćemo iskoristiti da im damo priliku. Ponavljam favoriti smo, ali to ne mora ništa da znači, za svaku pobjedu ćemo se morati oznojiti, ali želimo prolaz dalje, kazao je predstavnik Sloge (GV/U) Semir Demirović.

Oslobođenje

  • Objavljeno u Sport

Gornji Vakuf: Kako je hadžija Kasim imamima poklonio ahmedije?

U jednoj predaji se kaže: „Budi alim (učenjak) ili učenik ili onaj koji sluša učene ili onaj koji voli nauku i učene, a nemoj nikako biti onaj peti (neznalica) pa da propadneš“.

Kao što je onomad Diogen iz Sinope fenjerom u sred bijela dana tražio čovjeka, tako mi danas reflektorima tražimo one koji cijene znanje i alime.

Ipak, s vremena na vrijeme, lica nam ozari saznanje da je plemeniti insan dao stipendiju nekom studentu ili da je nagradio učitelja (muallima).

Imami su pčele radilice naše Islamske zajednice u BiH, kako im znaju tepati.

Međutim, rijetko se njihov trud prepoznaje, vrjednuje i nagrađuje.

Danas nakon seminara, u prelijepom ambijentu bifea I.E.C. „Nur“, imami Medžlisa IZ Gornji Vakuf ostali su jako dirnuti velikodušnim gestom jednog našeg hadžije i vakifa. Naime, danas su stigle ahmedije koje su imami naručili od Mesud ef. Puške iz Visokog, a hadžija Kasim Filan, koji se zadesio tu, odlučio da će on platiti sve ahmedije, kao hedija od njega za imame.

Od imama je tek skromno tražio samo da ga se sjete dovom.

Ins.ba

[FOTO] Azelma Zekotić: Iz zabave smo kupili dvije koze i jarca, danas imamo 60 koza i planiramo proizvodnju sira

Mlada poljoprivrednica Azelma Zekotić s ponosom kaže da se u kozarstvo zaljubila kada je prvi put sama ojarila kozu. Uz uzgoj šezdeset koza stigne i uzgajati maline, odgajati dvoje djece, proizvoditi sir i voziti traktor.

U selu Voljevac, na području općine Gornji Vakuf-Uskoplje se nalazi jedna od malobrojnih farma koza u Srednjoj Bosni.  Selo Voljevac je naročito pogodno za uzgoj koza jer se nalazi u podnožju planine Vranice i uz tok rijeke Vrbas. Tridesetčetverogodišnja Azelma Zekotić nam priča kako je počela da se bavi ovom poljoprivrednom granom.

Iz zabave nabavili dvije koze i jarca

"Sa kozarstvom smo počeli 2009. godine. Iz zabave smo nabavili dvije koze i jarca, smjestili smo ih u garažu, da bi koze ojarile po troje jaradi. Ja sam ih sama jarila i tako sam ih i zavoljela. Pomalo smo proširivali tako što smo mušku jarad mijenjali za žensku i kupovali još po jednu, dvije. Za par godina smo došli na brojku od 120 koza, i tad su boravile na Crnom vrhu, na planini Vranici", prisjeća se Azelma.

Ova mlada poljoprivrednica se prije tri godine počela baviti i malinarstvom, te je broj koza smanjila na 60. U međuvremenu je napravila novi štalski objekat kapaciteta 100 koza, uz svu potrebnu infrastrukturu, te planira napraviti novi objekat za pravljenje sira. Zakupila je zemljište pod obroncima planine Vranice, tako da koze nesmetano mogu ići u ispašu u šumu i na planinu.

"Sir pravim po receptu starijih žena iz komšiluka koje su pravile tradicionalni masni ovčiji sir, samo što je kod mene koziji masni sir. Pitala sam način pravljenja, koliko ide soli, koliko sirišta, a ostalo sam po svom osjećaju, jer se niko ranije u porodici nije bavio kozarstvom.“

Azelma Zekotić: Sama obavljam većinu posla oko koza

Azelma većinu posla obavlja sama, čuva koze, muze ih, pravi sir, ali kako kaže, pomažu joj muž, sin i kćerka. Najveću podršku ipak duguje svom ocu Ahmetu Šošiću, koji joj pomaže i oko koza i prilikom koševine, i sakupljanja ljetine, jer on ima svu potrebnu mehanizaciju.

Ovoj mladoj ženi ništa nije teško, pa ako zatreba, ona i traktor vozi. Njena farma "Herak" vrši prodaju mlijeka, sira i mesa, po narudžbi čak zakolju jare, očiste i umotaju u foliju te dostave kupcu.

Pa ako ste u prilici, posjetite njenu farmu i uvjerite se u kvalitet kozijeg mesa i sira.

Agroklub.ba

FOTO: U Gornjem Vakufu-Uskoplju promovisana knjiga 'Svjedoci zla'

U prepunoj dvorani Centru za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje u petak navečer je održana promocija knjige „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Vele, prenosi bh. informativni servis INS.

O knjizi čiji podnaslov je „agresija Hrvatske na BiH“ govorili su ugledni bh. historičari Alen Zečević, Mirsad Bušatlija i Ešref Karamustafić, te autori ovog djela za koje inače vlada veliki interes u bosanskohercegovačkoj javnosti.  Promociju je uspješno moderirala Edmira Isak.

Serijal promocija knjige „Svjedoci zla“ započeo je uoči 25. godišnjice rušenja Starog mosta, a  nastavljen je, opet simbolično, u Gornjem Vakufu-Uskoplju iz kojeg je, prema pravosnažnoj presudi Haškog tribunala, započeo „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP).

Taj gradić  je, kako je naveli autori, jasan primjer i dokaz umiješanosti Hrvatske u agresiju na BiH.

Profesor Bušatlija napravio je historijski presjek dešavanja na području srednje Bosne i Gornjovsrbaske regije kroz historiju, naglašavajući tragičnost dešavanja u ovom dijelu BiH u procesu uspostave tzv. Herceg-Bosne devedesetih godina prošlog stoljeća. Gornji Vakuf je, prisjetio se, na najbestijalniji način razaran.

Bušatlija je ocijenio da je riječ o veoma važnom dijelu koje će koristiti budućim historičarima.

"Ovo je bio pravi trenutak za nastanak jednog ovakvog djela", istakao je profesor Bušatlija.

Profesor Karamustrafić naglasio je značaj ovog djela.  Istakao je da ga je knjiga snažno dojmila, te da se može svrstati u red knjiga sa snažnoj faktografskom građom.

„Ova knjiga je borba za istinu. Ne postoji dvije istine, postoji samo jedna. Mi moramo reći ovo je istina!“

„Fašizam je i danas problem BiH! Mi moramo shvatiti da borba koja je ovdje bila krvava, nije završena. Sada počinje jedna sofiticirana borba. To je veoma loša vijest za nas. Opet djelujemo neorganizovano. Nemojte da nam opet kažu kao onomad Tuđman i Milošević rekli: „Alija nema snage za rat“.  Ova knjiga traži da probudimo sjećanja... Na sceni je revidiranje historije.  Revidirat će historiju i našoj djeci“, upozorio je Karamustafić.

Nadalje, profesor Zečević kazao je da je knjiga utemeljena na primarnim historijskim izvorima, uglavnom hrvatske provenijencije.

„Dakle spisima, naredbodavnim dokumemtima i autentičnom korespondencijom organa paradržavne zajednice Herceg-Bosne sa političkim establišmentom Republike Hrvatske. Ova knjiga nema za cilj da krivnju za zločine nad Bošnjacima pripisuje hrvatskom narodu ili da generalizira isti, nego da probudi u hrvatskom narodu one snage koje su spremne u ime bolje budućnosti svih ljudi sa indignacijom odbaciti naslijeđe ratnih i poratnih politika“, rekao je Zečević.

Jedan od autora, novinar Faruk Vele istakao je da je cilj knjige „Svjedoci zla“ bio da u fokus vrate žrtve, te da im vrate glas. Prema njemu, u toku je proces dehumanizacije žrtava i tome se, prema Veli, moramo suprotstaviti.

„Čujete li glas žrtava, one vape za pravdom“, citirao je Vele haškog tužioca Kennetha Scotta, te dodao:

„Gornji Vakuf je nesumnjivo mjesto početka „udruženog zločinačkog poduhvata“ s ciljem stvaranje tzv. Herceg-Bosne i odvajanje dijela teritorija BiH i pripajanja Hrvatskoj. Ova knjiga je suočenje s istinom i, ujedno, poziv na dijalog, jer su ideologije u čije ime je počinjeno ovo zlo i dalje žive“.

Vele je izrazio šok povodom najnovije odluke Županijskog suda u Zagrebu koje preinačio presudu sa 21 na 12 i po godina zatvora Marku Radiću, kojeg je Sud BiH proglasio krivim zbog ratnih zločina počinjenih nad Bošnjacima u Mostaru, nazivajući to izrugivanjem pravdi.

Akif Agić je istakao odlučnost autora da se bore za istinu i pravdu, te da je ovo samo prvi korak u tom nizu.

„Ova knjiga je teži udarac argumentima za sve aktuelne protagoniste tzv. Herceg-Bosne i post-Tuđmanovske politike na ovim prostorima, i od same presude u slučaju Prlić i ostali“, kaže Agić.

„Gornji Vakuf je bio 'kost u grlu' zločinačkoj politici Franje Tuđmana iz razloga što se nalazi na putnoj komunikaciji koja spaja Hercegovinu sa srednjom Bosnom, a koji su zacrtani ciljevi tzv. Herceg-Bosne. Stoga je Gornji Vakuf bio konstantna meta vojnih napada hrvatske regularne vojske jer bi njegovim zauzimanjem ostvarili zacrtani cilj i zločinačka Herceg-Bosna sa Hrvatskom činila bi kompaktnu cjelinu", smatra Agić.

Promociju su svojim nastupom u muzičkom dijelu programa uveličali Alem i Selman Dizdar, te Emir Sinan, izvodeći pjesme posvećene herojskom Gornjem Vakufu.

Ins.ba

Gornji Vakuf: U petak promocija knjige „Svjedoci zla“ Akifa Agića i Faruka Vele

Poslije veoma uspješne promocije prošlog četvrtka u Centru za kulturu u Mostaru, predstavljanje knjige „Svjedoci zla“ autora Akifa Agića i Faruka Vele bit će održano u petak, 2. novembra s početkom u 18 sati u Centru za obrazovanje i kulturu Gornji Vakuf-Uskoplje, prenosi bh. informativni servis INS.

O knjizi čiji podnaslov je „agresija Hrvatske na BiH“ govorit će ugledni bh. historičari Alen Zečević, Mirsad Bušatlija i Ešref Karamustafić, te autori ovog djela za koje inače vlada veliki interes u bosanskohercegovačkoj javnosti.

Serijal promocija knjige „Svjedoci zla“ započeo je uoči 25. godišnjice rušenja Starog mosta, a  nastavit će se, opet simbolično, u Gornjem Vakufu-Uskoplju iz kojeg je, prema pravosnažnoj presudu Haškog tribunala, započeo „udruženi zločinački poduhvat“ (UZP). Taj gradić  je, kako navode autori, jasan primjer i dokaz umiješanosti Hrvatske u agresiju na BiH.

Inače, nova promocija posvećena je prvoj godišnjici presude  u slučaju „Jadranko Prlić i ostali“.

Autori su pozvali sve građane Gornjeg Vakufa-Uskoplja, Bugojna, Donjeg Vakufa, Novog Travnika i okolnih gradova da se u što većem broju odazovu promociji, koja je, kao i knjiga, dio nastojanja da se osvijetli jedan važan dio bosanskohercegovačke, ali i bliže prošlosti tog grada.

"Gornji Vakuf je kao 'kost u grlu' zločinačkoj politici Franje Tuđmana iz razloga što se nalazi na putnoj komunikaciji koja spaja Hercegovinu sa srednjom Bosnom, a koji su zacrtani ciljevi tzv. Herceg-Bosne. Stoga je Gornji Vakuf bio konstantna meta vojnih napada hrvatske regularne vojske jer bi njegovim zauzimanjem ostvarili zacrtani cilj i zločinačka Herceg-Bosna sa Hrvatskom činila bi kompaktnu cjelinu", kazao je uoči promocije za Al Jazeeru Balkans Akif Agić.

I pored angažovanosti vojnih snaga Republike Hrvatske, Gornji Vakuf ostao je teritorija izvan HRHB-a, pojašnjava Agić, čime je zapravo i "slomljena agresija Republike Hrvatske na Republiku Bosnu i Hercegovinu".

Faruk Vele, je naglasio da je hrvatski predsjednik Franjo Tuđman dobro razumio da je "zauzimanje" Gornjeg Vakufa neophodno kako bi se stvorio "kontinuitet teritorija HZHB-a".

"Ne samo da bi Tuđman preko Gornjeg Vakufa spojio Hercegovinu sa Novim Travnikom, Vitezom, Busovačom i Kiseljakom nego bi strateški osigurao kontinuitet teritorija tzv. Herceg-Bosne. Također, Bugojno bi, stiješnjeno u obruč između snaga Vojske RS u obližnjem Donjem Vakufu i Kupresu, s jedne strane, te Hrvatske vojske i HVO-a, koji nadiru iz Prozora, Gornjeg Vakufa i dalje iz Hercegovine, s druge strane, bilo dovedeno u bezizlaznu situaciju. Takva enklava bi se teško mogla održati i tu dolazimo do one Tuđmanove o 'Hrvatskoj do Bugojna'", istakao je Vele.

O tome da je Republika Hrvatska direktno učestvovala u ratu u Bosni i Hercegovini tokom 1992. i 1993. postoji mnogo dokaza, kaže Vele, a priroda tog djelovanja najočitije se ispoljila na području Gornjeg Vakufa.

Sve činjenice i dokaze koji jasno govore o umiješanosti Republike Hrvatske u sukobe na području Bosne i Hercegovine autori su objavili u svojoj knjizi.

Te aktivnosti, kaže Vele, predvodio je lično hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

„Uprkos ogromnoj sili, Tuđman je na koncu, 23. novembra 1993. godine priznao prvim saradnicima: „Gospodine ministre i gospodine generale, mi smo tu sa Gornjim Vakufom doživjeli i politički i vojni neuspjeh.... Na taj način smo se politički i vojno kompromitirali i dali smo, potvrdili smo na taj način, te prosudbe da vojnički nismo dorasli čak ni Muslimanima na tom području. To je jedan fijasko!“. To, smatram, ponjaviše govori o činjenici da je agresija Hrvatske na BiH slomljena upravo u Gornjem Vakufu“, rekao je Vele.

Inače, sadržaj knjige tretira teme od početka rata u BiH do ove godine.  U knjizi na vrlo vješt način se referiraju na krucijalna priznanja o agresiji i zločinima tadašnjih vlasti u Zagrebu kao i na niz dokumenata samoproglašene Herceg-Bosne.

Na koncu, po prvi put u nekom djelu, publikovana je i pravosnažna presuda u slučaju „Prlić i ostali“.

Također, u knjizi su po prvi put objavljeni spiskovi logoraša koji su prošli konclogore tzv. Herceg-Bosne, a koje su sačinjavali pripadnici HVO-a, odnosno SIS-a.

„Knjigu sam pročitao, poštena je i iskrena“, zapisao je, uz ostalo, fra Ivo Marković, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.

Penzionisani mostarski muefija Seid ef.  Smajkić napisao je da je „riječ o vrijednoj i autentičnoj građi“, o „zloćudnoj agresiji prema Republici BiH utemeljenoj na zločinačkoj paradržavnoj tvorevini Herceg-Bosni“.

Uz ratni intervju sa legendarnim komandantom Četvrtog korpusa, rahmetli Arifom Pašalićem, te podsjećanje na ranije razgovore sa pokojnim fra Lukom Markešićem i dr. Ivom Bancem, u knjizi govore bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, advokat Ante Nobilo, glavni haški tužilac Serge Brammertz, fra Ivo Marković, historičar Tvrtko Jakovina, komunikolog i autor knjige „HVO u Sarajevu“ dr. Marijo Pejić, ugledni hrvatski novinar Boris Pavelić, Ivica Jeger, vojnik HV-a koji je ratovao u Gornjem Vakufu i mnogi drugi...

Ins.ba

Bivša učenica gornjevakufske gimnazije, Ismihana Agić, projektirala obnovu željezničkih kapaciteta u Austriji

Bosanci i Hercegovci postižu zavidne uspjehe diljem svijeta.

No, kada nekom našem mladom čovjeku bude povjerena tako odgovorna uloga kao što je biti dio tima u obnovi željezničkih kapaciteta u jednoj tako uređenoj zemlji kao što je Austrija, i pri tome raditi na obnovi objekta koji imaju status nacionalnih spomenika, onda je to uistinu vrijedno pažnje i isticanja.

Piše: Faruk Vele

Nakon tri godine planiranja te dvije godine gradnje ovih dana je otvorena glavna željeznička stanica u austrijskom gradu u Tullnu.

Veliki umjetnik

Renoviranje ovog željezničkog kompleksa koštalo 42 miliona eura. Ono što ovaj projekt čini posebnim jeste da je ta željeznička stanica mjesto na kojem je živio Egon Schiele (1890-1918.), jedan od najvećih europskih slikara s kraja 19. i prvih decenija 20. stoljeća, koji je postavio kanone moderne  u historiji umjetnosti.

No, ono što je nama izuzetno zanimljivo u cijeloj priči jeste da je u relizaciji ovog kompleksnog projekta učestvovala uspješna 28-godišnja bosanska arhitektica Ismihana Agić iz Gornjeg Vakufa koja je za Radiosarajevo.ba govori o njegovoj realizaciji.

„Tako se ovaj, skoro 150 godina star objekat ubraja u objekte pod zaštitom, odnosno nacionalni spomenik. Upravo to je činilo ovaj projekt jako zanimljivim. Našim idejnim rješenjem je, s jedne strane, potpuno zadržan historijski izgled objekta, dok je, s druge strane, uprkos strogim propisima o objektima pod zaštitom, ovaj  objekat dobio novo, savremno lice“, govori Agić, koja potječe iz porodice arhitakata iz srednje Bosne.

Ustvari, objašnjava ona, riječ je o kombinaciji revitalizacije i nove izgradnje.

„Postojeći objekat je obnovljen dok su stari peroni uklonjeni i nanovo izgrađeni. Također, u postojećem objektu je uklonjen dio ploča i time je proizašla nova velika hala s galerijom nad podzemnim prolazom za perone“, dodaje naša sagovornica.

Novi izgled stanice u Tullnu, nastavlja, Ismihana, u oblikovnom smislu, postignut je kombiniranjem stakla i metala sa postojećim materijalima.

„Sa skoro 8.000 putnika na dan, željeznička stanica u Tullnu se ubraja među jedno od najvažnijih saobračajnih čvorista u Donjoj Austriji. Željezničke stanice su vizit karte Austrije, pa osim posvećenosti estetici, velika pažnja je posvećena i funkcionalnosti. Tako je ova stanica planirana po principu “objekata bez prepreka”, manirom iskusnog profesionalca nam govori Ismihana.

„Time je olakšano korištenje željezničkih kapaciteta ne samo osobama s invaliditetom, nego i starijim osobama, te osobama sa dječijim kolicima. Također, posebna pažnje posvećena je i sistemu za kretanje slijepih i slabovidnih osoba. U cilju olakšanja kretanja, na sjevernom ulazu se nalaze dvije natkrivene Bike&ride površine na kojima je moguće parkirati do 100 bicikala“, kaže ona.

A kako je  dipl. ing. Ismihana Agić, naše gore list, došla do ovog uspjeha u zemlji koja je, uz Njemačku i Švicarsku, simbol rada i reda?

Nakon završene gimnazije u Gornjem Vakuf-Uskoplju upisala i uspješno završila bachelor studij na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu.

Master studij upisuje na Tehničkom univerzitetu u Beču, gdje je i diplomirala 2016. godine na temu “Reload-prevazilaženje umišljenih granica”.

Glavni projektant

Rad se bavio načinima planiranja u podijeljenim gradovima te daje idejno rješenje razvoja javnih površina grada Gornjeg Vakufa-Uskoplja.

„Za vrijeme master studija u Beču radim u arhitektonskom birou „Luonnos“. Po završetku studija prelazim u arhitektonski biro „Kopetzky&Partner“. Dolaskom u biro „Kopetzy&Partner“ uključujem se u planiranje glavne željeznice u Tullnu. Proteklu godinu sam, zajedno sa arhitektom, dipl. ing. Kopetzyem, bila glavni projektant na toj željezničkoj stanici. Također, radim na izradi izvedbenih te detaljnih planova. Pored ove željezničke stanice, radimo istovremeno i na drugim objektima različitih namjena (tehnička postrojenja, stambeni objekti itd)“, govori nam Ismihana.

I tako, dok Bosna i Hercegovina, vapi i za uređenom željeznicom i saobraćajem uopće, naši mladih trbuhom za kruhom odlaze tamo gdje neće biti važno ni ko su, ni odakle su, već koliko znaju. No, to je nama naša borba dala, zar ne?!

Ismihani i hiljadama sličnih diljem svijeta možemo izreći jedno veliko: svaka čast!

Radiosarajevo.ba

Proizvođači kupusa zahtjevaju izgradnju tvornice na tlu gornjevrbaske regije

Tone kupusa bit će i ove jeseni ubrane s njiva u gornjovakufskim naseljima Dražev Dolac i Duratbegović Dolac, u kojima se ova poljoprivredna kultura tradicionalna uzgaja već desetljećima.

Mnogi uzgajivači kupusa koji se, u ovo doba godine, mogu pronaći kod improviziranih štandova uz veoma prometnu magistralnu cestu, kažu da je kupus ove godine dobro rodio, i da je njegov kvalitet odličan.

Međutim, kao i svih ranijih godina brine ih hoće li uspjeti prodati sve proizvedene količine, s obzirom da dosadašnja prodaja kupusa ne ide baš onako kako bi željeli.

Smatraju da bi jedno od mogućih rješenja moglo biti otvaranje tvornice na području Gornjeg Vakufa-Uskoplja, odnosno Srednjobosanskog kantona (SBK), koja bi otkupljivala sve proizvedene količine kupusa s područja gornjovrbaske regije.

-Puno truda ljudi ulože u ovo i, na kraju, muče se da prodaju sav kupus koji imaju, a od toga žive, školuju djecu…Zamolio bih predstavnike svih nivoa vlasti da nam pomognu. Otvaranje tvornice bilo bi za nas spas – kazao je Safet Šišić.

Dodaje da je penzioner i da od skromnih mjesečnih primanja najveći iznos potroši za plaćanje komunalija i kupovinu lijekova, tako da dobro dođe u porodici svaka marka, koju zarade od prodaje kupusa.

-Ove godine bi trebali ubrati oko četiri tone kupusa, koje smo prinuđeni prodavati, ovako, uz cestu. Nije lako sjediti ovdje po cijeli dan, i čekati hoće li neko zaustaviti auto, tražiti da kupi vrećicu-dvije kupusa, ili neće – naglasio je.

Veći interes kupaca narednih dana priželjkuje i Amela Duvnjak, čija je porodica kupus zasadila na površini od jednog duluma.

-Do sada smo “skinuli” s njive tonu i po kupusa, a sav posao oko branja preostalih glavica planiramo završiti za petnaestak dana. Prosječna težina vrećice, koju prodajemo po 5 KM, je oko petnaest kilograma. Osim domaćih, bude tu i kupaca iz Banja Luke, Krajine, drugih mjesta… Ali, bilo bi dobro da ih je više – istaknula je.

Biznis.ba / FENA

Priključi se za RSS feed