semso2018

Drugi pišu

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

FOTO/VIDEO: SBB - Fahrudin Radončić održao predizborni skup u Gornjem Vakufu

Predizbornim skupovima Saveza za bolju budućnost u Gornjem Vakufu i Novom Travniku vladala je pobjednička atmosfera, a stotine građana i simpatizera ove stranke burnim aplauzima i glasnim  odobravanjem pozdravili su poruke koje je uputio Fahrudin Radončić, lider SBB-a i kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH.

Radončić je, između ostalog, prokomentirao najnoviju izjavu Bakira Izetbegovića o tome kome od političara treba ostaviti u amanet Bosnu i Hercegovinu, pri čemu je rekao da on “jedino vjeruje Šefiku Džaferoviću”.

– Nije ništa neobično da predsjednici stranaka favoriziraju svoje kandidate. Ali, krajnje je vrijeme da prestane neodgovorna igra s ostavljanjem Bosne i Hercegovine i Bošnjaka Erdoanu, Bakiru Izetbegoviću, Šefiku Džaferoviću ili nekome drugom. Ovakve priče su dokaz feudalnog shvatanja da je država privatna prćija. Bošnjaci i BiH mogu se ostaviti u amanet samo našem narodu, budućim generacijama, našim patriotama i svim građanima BiH, a ne nikakvim pojedincima. Mi nismo ničiji hamali, mi smo suverena država i politički narod koji je dao dvjesta hiljada šehida da demokratski odlučuje o svojoj sudbini i vlasti, a ne da se njime upravlja neobegovskim metodama – rekao je Radončić.

U Gornjem Vakufu i Novom Travniku predstavljeni su kandidati SBB-a za opće izbore 7. oktobra za sve nivoe vlasti.

Skup u Gornjem Vakufu otvorio je Sabahudin Puljarga, predsjednik OO SBB Gornji Vakuf, koji je kazao da je Gornji Vakuf grad u kojem je procent nezaposlenosti čak 42 posto i da su to većinom obespravljeni demobilisani borci.

Zatim se građanima obratio Almir Švago, nosilac liste za Skupštinu Srednjobosanskog kantona.

– Danas Bošnjaci hodaju pognute glave, a 1992. godine, kada smo se borili, to nije bio slučaj. Savez za bolju budućnost vratit će dostojanstvo ljudima – rekao je Švago.

Na skupu je govorila i ugledna doktorica Faika Mujanović-Glamočanin, nositeljica liste za Parlament Federacije BiH.

– Moramo raditi na promjenama u zdravstvu. Svi moraju imati jednaku zaštitu i jednaka prava kao korisnici zdravstvenih usluga – poručila je doktorica Mujanović-Glamočanin.

Borci umiru od gladi, a vlast krije registre, kazao je na početku svog govora Abdulah Garača, jedan od članova OO SBB Gornji Vakuf i kandidat za Parlament Federacije BiH.

– Pozivam sve da glasaju za našeg predsjednika Radončića, jer će dobiti državnika, čovjeka svjetskog renomea, moćnog i snažnog lidera, evropskog muslimana, graditelja kojeg poštuje cijeli region – kazao je Garača.

U Gornjem Vakufu i Novom Travniku obratio se i Ćamil Zaimović, nosilac državne liste za Parlament BiH, koji je potcrtao da SBB ima rješenje za nagomilane probleme.

Skup Saveza za bolju budućnost u Domu kulture u Novom Travniku otvorio je Senad Zahirović, predsjednik Općinskog odbora SBB-a u ovoj općini.

– Jedini spas za zemlju je podizanje ekonomije i privrede – rekao je Zahirović.

Kandidatkinja za Skuptšinu SBK Amna Bajramović kazala je da jedino SBB, kao stranka i politički projekt, ima ideju i projekte da reformira bh. društvo.

– Želimo da nam djeca ostaju u BiH, a ne da idu i svoju pamet ugrađuju u društva širom zapadne Evrope – kazala je Bajramović.

Emir Todorovac iz Novog Travnika i kandidat SBB-a za Parlament FBiH kazao je da je on kao mlad čovjek ušao u privredu i već doveo jednog stranog investitora.

Mujo Adžemović nagrađen na Konkursu za kratku priču u povodu Dana općine Donji Vakuf

U Centar za kulturu, informisanje i sport Donji Vakuf u sklopu Programa obilježavanja 14. septembra – Dana općine Donji Vakuf objavila je  konkurs za kratku priču.

Cilj je da se pored redovnih programskih sadržaja obilježavanja Dana općine Donji Vakuf aktivno radi na promociji pisane riječi talentovanih autora i na taj način ostvari doprinos unapređenju kulture stvaralaštva na području općine Donji Vakuf.

Tema konkursa bila je slobodna. Najuspješnija nagrađena priča „ Sasvim običan dan“   Muje Adžemovića iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja. Nagrada za najbolju kratku priču iznosi 200 KM. Nagrađenu priču možete pročitati u nastavku:

Sasvim običan dan

Ona se nemirno prevrće na lijevoj strani kreveta. Sparina se kao promiskuitetna srednjovječnost lagano, tiho, i sa krivnjom uvlači kroz dva širom otvorena prozora, ali i kroz vrata sa suprotne strane. Zvanično je – danas, jula desetog, promaha se uhvatila noge! On je gleda kako spava, kako se njen san bori sa okolnom fizikom i kako to sve izgleda ljepše od Vivaldijevog proljeća. To je jedino doba dana da spokoj, višesatni spokoj, ulazi u njihov mali stan…

Jutro je. Ono se na vakufskim cestama prvo očitava po dvojici starijih komunalaca. U hijerarhiji svitanja naše čaršijice prvo se čuje metla, pa grane sunce. I tako krene…

On je već odavno na trpezarijskoj stolici, ispija jutarnju kafu, crnu, bez šećera, i broji preostalu crkavicu. Na stolu je i Drina, zidarka. U Bosni prvih deset dana mjeseca prođu. Drugih deset se vuku. Trećih deset pužu. Danas je početak ovih drugih. Finalna cifra sa stola govori da će i ovo biti još jedan mjesec za preživjeti. Iz Drine se izvija kotlinski krivudava linija. Ona, plavičasta i gusta, grabi ga plafonu kojeg su planirali okrečiti ove godine…

Ona se budi. Još uvijek snena, bez papuča na nogama i sa šnalom u kosi, prilazi njemu i obmotava mu se oko vrata, kao malo teži i malo življi lančić. On uzvraća svojim mršavim, potamnjelim rukama. Tišina. U toj tišini, njegov prsten je sve što svijetli…

Rastali su se na izlaznim vratima haustora. Garsonjera je ostavljena na nemilost julskom zvizdanu, a oni odlaze prema svojim poslovnim sudbinama. On radi u metal industriji na samom kraju grada. Tu je po prvi put u životu naučio šta znači riječ emulzija, kako se vadi špena iz oka i koliko je treća smjena zapravo duža i mučnija od prve dvije. Ponekad, kada sjedi na pauzi s kolegama s kojima i ne priča nešto mnogo, prisjeti se srednjoškolske knjižice. Mislima pretura po pročitanim lektirama, osvojenim takmičenjima, silnim brigama o prosjecima. Kako je završio ovdje? Da li zaista i on vrijedi onoliko koliko vrijede i njegove kolege koje se čine sretnima, pričaju vulgarno jeftine viceve i u pauzama puštaju isključivo treš od muzike?

Ona radi u mesnici. Tamo postoje dobri i loši dani. Dobri su oni iza pulta, na dane daleko od pijace, kada narod izričito poseže sa faširanim mesom iz refuze. Loši su oni iza daske, sa satarom. Pijace i teletine s kostima. Tada joj ruke traže utočište u vodi, hladnoj vodi. I dugometražni mir… U tom miru, i ona se prisjeća, mature, svoje crvene haljine i visokih potpetica. Prisjeća se i njega, koji joj je još mnogo prije tog dana bio pratnja. I ljubav. I pratnja. I ljubav. Kako je dospjela ovdje? I zašto joj ruke, njoj, miss onako važne mature i ljupkoj djevojčici sa vječitom šnalicom, sad hronično smrde na sirovo meso..?

Kasno popodne. On baca nogu pred nogom, smišljajući kako ukrasti julu ono što mu je od dana preostalo. Nije zadovoljan svojim životom, ali nju ne bi mijenjao. Zna da za nju živi, da za onih par sati nad njenim usnulim bićem radi.

Ona ga nazire pred starim hotelom i čeka pored haustora. Taj omanji ritual, onih nekoliko koraka pred ulazak u garsonjeru, pobjeđuje svaku realnost. To je momenat u kojem duša dušu okrijepi, iako tijelo pati od svakojakih rana odlazećeg radnog dana. On stiže, ljubi je u čelo i obmotava svoju desnu ruku oko njenog vrata. Ona je nestrpljiva, migolji se u tom obruču i gleda ga staklasto sjajnim očima. Atmosfera dolazi do usijanja. Ključ je u bravi. Jedan potez do otvorenih vrata.

-Trudna sam.

U hodniku potrošene garsonjere juli ostade pobijeđen.

Radiodonjivakuf.com.ba

FOTO/VIDEO: Otvorene nove prostorije Crvenog križa Gornji Vakuf-Uskoplje

Crveni križ u Gornjem Vakufu-Uskoplju prvi put od osnivanja ima vlastite prostorije, a koliko je to značajno istaknuto je na svečanosti koja je upriličena danas u toj općini.

Simboličnim presjecanjem vrpce, rad te humanitarne organizacije na novoj adresi u ulici Mehmed-bega Stočanina, u objektu Sportske dvorane, ozvaničili su predsjednik OO CK-a Gornji Vakuf-Uskoplje Ivica Bilić i načelnik tog grada Sead Čaušević.

Bilić je podsjetio da, kao jedinstvena općinska organizacija, Crveni križ u Gornjem Vakufu-Uskoplju djeluje od 21. marta 2003., te da iz godine u godinu bilježi sve bolje rezultate, zbog čega važi za jedno od najuspješnijih udruženja u SBK-u.

– Danas imamo mrežu volontera koji su naša najveća vrijednost, jer su to osobe s izrađenim osjećajem za aktivizam, humanitarno djelovanje i suosjećanje za poteškoće u kojima ljudi žive, bez obzira na boju kože, vjeru i naciju – kazao je.

Naglasio je da otvaranje novih prostorija, koje je na raspolaganje CK-u dala Općina Gornji Vakuf-Uskoplje, predstavlja „povijesni trenutak za Crveni križ, i način da se stvore još bolji uvjeti za budući rad“.

– Crveni križ je do sada bio u iznajmljenom prostoru. Prelaskom u novi objekt, mi sada imamo moderan ured, prostor za skladište, i namjenski prostor za obuku koju pružamo vozačima motornih vozila, s obzirom da smo ovlašteni za izdavanje potvrda budućim vozačima iz prve pomoći – naglasio je sekretar OO CK-a Gornji Vakuf-Uskoplje Muris Pidro.

Ni načelnik Čaušević nije krio zadovoljstvo činjenicom da je Crveni križ konačno riješio pitanje svojih prostorija, zaželivši njegovom rukovodstvu i članovima puno sreće u provođenju svih narednih aktivnosti.

– Organizacija CK-a je od općeg interesa za našu općinu, jer je u sistemu zaštite i spašavanja ljudi i materijalnih dobara. Oni su to bezbroj puta pokazali u onim najgorim situacijama, ali i drugim nesrećama koje su se desile na području naše općine gdje su, s pripadnicima GSS-a, uvijek bili prvi na terenu – kazao je.

Uspješno djelovanje CK-a u novom prostoru, čije opremanje je pomognuto iz budžeta SBK-a, te jednim dijelom iz vlastitih sredstava, zaželio je kantonalni ministar zdravstva i socijalne politike Nikola Grubešić.

Predsjednik Crvenog križa Federacije BiH Ivo Juričević je podsjetio da je Crveni križ u Bosni i Hercegovini prošle godine obilježio 105. godišnjicu postojanja, te da se radi o „najmasovnijoj, najstarijoj i najmobilnijoj humanitarnoj organizaciji u svijetu, koja datira već 156 godina“.

– Vjerujem da će ova današnja aktivnost ostaviti prostora da generacije, koje dolaze iza nas, slave još veće jubileje. Mislim da će nove prostorije dati jedan obol i približiti djelatnost i usluge CK-a našim građanima – zaključio je.

Ovom prilikom, uručene su zahvalnice svima onima koji su pomogli da gornjovakufski Crveni križ dobije nove prostorije za rad.

Svečanosti je prethodila akcija dobrovoljnog darivanja krvi, i pokazna vježba volontera CK-a koji su demonstrirali spašavanje unesrećenog u saobraćajnoj nezgodi, s mjesta na koje ne može doći vozilo hitne pomoći.

FENA

U petak potpisivanje ugovora o asfaltiranju regionalnog puta Gornji Vakuf-Uskoplje-Novi Travnik

Dana 07.09.2018.g. (petak)  u 10 h u prostorijama načelnika općine Novi Travnik izvršiti će se potpisivanje ugovora o izvođenju radova izgradnje regionalnih puteva a koji se finansiraju iz kreditnih sredstava osiguranih od strane Vlade SBK, za projekte za koje je okončana procedura javne nabavke i to:

Izgradnja region. puta R439, Novi Travnik – Gornji Vakuf/Uskoplje dionica P Luka – Bistrica, L=6,1 km, od  stacionaže km 21+900 do stacionaže km 28+000.

Ugovor se potpisuje sa „Rudnici gipsa“ d.d.  Donji Vakuf na iznos od 2.599.109 KM.

Izgradnja region. puta R439, Novi Travnik – Gornji Vakuf/Uskoplje dionica P Luka – Bistrica, L=5, 6 km, od  stacionaže km 28+000 do st. km 33+600,

Ugovor se potpisuje sa „Livnoputovi“ d.o.o. Livno na iznos od 2.678.486 KM.

Početak radova je planiran u roku od sedam dana od dana potpisivanja ugovora.

Ukinut pritvor, Paraga se danas vraća kući

Općinski sud Mostar ukinuo je danas pritvor Hanefiji Prijiću Paragi, bivšem komandantu Trećeg bataljona 317. slavne brdske brigade Armije BiH iz Gornjeg Vakufa, te će on danas, skoro tri godine od hapšenja u Njemčakoj i izručenja Italiji, konačno biti pušten na slobodu.

Piše: Faruk Vele

Potvrdio je ovo za Radiosarajevo.ba advokat Almin Dautbegović, dodajući da će Prijić biti pušten u popodnevnim satima, nakon čega će se uputiti u Gornji Vakuf.

Krivično djelo navodnog krivotovorenja statusa komandanta u Armiji RBiH, a zbog kojeg je Prijić bio priveden nakon što je 28. augusta iz Italije stigao na Međunarodni aeodrom u Sarajevu, u zastari je, jer je predmet pokrenut još 2007. godine.

Ubistvo humanitaraca

Podsjetimo, italijanski mediji su u maju ove godine objavili informaciju da je Vrhovni sud Italije u Rimu potvrdio presudu Apelacionog suda u Breši iz septembra prošle godine, a koji je Prijićevu kaznu sa doživotne smanjio na 20 godina zatvora. U kaznu mu je uračunato vrijeme koje je proveo u zatvoru u Zenici, te pritvorima u Njemačkoj i Italiji, pa se i očekivalo da tokom ljeta bude pušten.

Riječ je o zanimljivom slučaju na prostoru cijele bivše Jugoslavije, jer je Prijić jedini čovjek s ovih prostora, a vjerovatno i šire, koji je dva puta odgovarao i bio zatvaran za isti slučaj. Pri tome je Prijić, za razliku od nekih drugih, bio ostavljen od gotovo svih, osim članova njegove porodice koji su se do kraja borili za svoga oca, brata i supruga. Uprkos brojnim intervencijama, država je do kraja ostala nijema na Paragin slučaj.

Podsjetimo, početkom marta 2017. godine Prijić je osuđen na doživotni zatvor zbog komandne odgovornosti za ubistvo italijanskih humanitaraca u maju 1993. godine na planini Radovan, iako je u BiH odležao kaznu od 13,4 godine zatvora.

Uhapšen je u oktobru 2015. godine u Dortmundu, gdje je bio u pritvoru do izručenja Italiji. Porodica je očekivala da će on biti pušten još u proljeće ove godine, no stvar se potom iskomplicirala.

Dugogodišnja kazna

Inače, Prijić je prvi put uhapšen sedam i po godina nakon tragičnih događaja kod Gornjeg Vakufa, 6. oktobra 2000. godine, a prvostepena presuda mu je izrečena 28. juna 2001. godine.

Osuđen je u Travniku na 15 godina robije, a pušten na slobodu 6. juna 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust. Međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu, pa je prošao novu golgotu nakon hapšenja u Njemačkoj.

Nakon hapšenja doživio je moždani udar, a u međuvremenu je u Gornjem Vakufu iznenada umro njegov otac, potresen ponovnim hapšenjem sina. Tokom boravka u italijanskom zatvoru, primao je i prijetnje italijanskih kriminalaca.

Radiosarajevo.ba

Hanefija Prijić Paraga stigao iz Italije u Sarajevo, pa ponovo uhapšen!

Skoro tri godine nakon što je uhapšen u Dortmundu, Hanefija Prijić Paraga, bivši komandant Trećeg bataljona 317. slavne brdske brigade Armije BiH iz Gornjeg Vakufa, pušten je iz italijanskog zatvora, gdje je isporučen iz Njemačke.

Piše: Faruk Vele

Međutim, kako saznaje Radiosarajevo.ba, ovaj slučaj je doživio novi obrat.

Mostarski slučaj

Naime, nakon što je u utorak stigao na Međunarodni arodrom u Sarajevu, Prijić je ponovo uhapšen! Ovaj put po potjernici iz Mostara.

Italijanski mediji su u maju ove godine objavili informaciju da je Vrhovni sud Italije u Rimu potvrdio presudu Apelacionog suda u Bresciai iz septembra prošle godine koji je Prijićevu kaznu sa doživotne kazne zatvora smanjio na 20 godina.

U kaznu mu je uračunato vrijeme koje je proveo u zatvoru u Zenici, te pritvorima u Njemačkoj i Italiji, pa se i očekivalo da tokom ljeta bude pušten.

Tragom novih saznanja kontaktirali smo Prijićevog advokata u BiH, Almina Dautbegovića, koji nam je potvrdio navedene informacije.

„Hanefija je stigao u Sarajevo, ali je na aerodromu uhapšen po potjernici suda u Mostaru.  Posredstvom njegove kćerke, kontaktirao me prilikom dolaska u Sarajevo i obavijestio o svemu“, kazao je Dautbegović u telefonskom razgovoruu.

Dautbegović nije upoznat na osnovu čega je protiv njegovog klijenta pokrenuta potjernica u Mostaru, no pretpostavlja da se radi o slučaju krivotvorio dokumentacije. Navodno je Prijić pokušao dokazati da ispunjava uvjete za vojnu penziju u svojstvu komandanta Armije RBiH, ali se, prema stavu mostarskog tužilaštva, radi o falsifikatu.

Riječ je o zanimljivom slučaju na prostoru cijele bivše Juglsavije, jer je Prijić jedini čovjek s ovih prostora, a vjerovatno i šire, koji je dva puta odgovarao i bio zatvaran za isti slučaj ratnog zločina.

Međutim, fenomenima slučaja „Prijić“ tu nije kraj, jer se sada vjerovatno tereti i za krivotvorinu statusa komadanta, iako je čak dva puta odgovarao za komandnu odgovornost!?

Dautbegović kaže da je mostarskoi slučaj bio u fazi zakazivanja glavne rasprave kada je Prijić uhapšen u Njemačkoj, o čemu je on obavijestio sud koji je suđenje odgovorio do daljnjeg, ali vjerovatno i raspisao potjernicu zbog ne odazivanja. Dautbegović kaže da nije moguće da u Mostaru Prijića ponovo gone za ratne zločine, jer on nije ni bio na tom području.

Podsjetimo, početkom marta 2017. godine Prijić je osuđen na doživotni zatvor zbog komandne odgovornosti za ubistvo italijanskih humanitaraca u maju 1993. godine na planini Radovan, iako je u BiH odležao kaznu od 13,4 godine zatvora.

Uhapšen u oktobru 2015. godine, gdje je bio u pritvoru do izručenja Italiji. Porodica je očekivala da će on biti pušten još u proljeće ove godine, no stvar se iskomplcirala.

Dugogodišnja kazna

Naime, mada je talijanski tužilac najavio da se neće žaliti na presudu kojom je ukinuta doživotna robija za ovog bh. državljanina, jer su i u Italiji svjesni da je Prijić već izdržao dugogodišnju kaznu, pod pritiskom javnosti, on je to, ipak, učinio. Proces nastavio sve do presude Vrhovnog suda Italije koja je ovih dana i saopćena, a Hanefija je bio iza rešetaka.

Inače, Prijić je prvi put uhapšen sedam i po godina nakon tragičnih događaja kod Gornjeg Vakufa-Uskoplja, 6. oktobra 2000., a prvostepena presuda mu je izrečena 28. juna 2001. godine.

Osuđen je U Travniku na 15 godina robije zbog komandne odgovornosti. Pušten je na slobodu 6. juna 2013. godine na osnovu rješenja Komisije za privremeni otpust. Međutim, Italija nikada nije povukla potjernicu.

Zbog toga je iznenada uhapšen u Dortmundu u Njemačkoj prilikom posjete sestri. Nakon hapšenja doživio je moždani udar, a u međuvremenu je u Gornjem Vakufu iznenada umro njegov otac, potresen ponovnim hapšenjem sina. Tokom boravka u italijanskom zatvoru, primao je prijetnje italijanskih kriminalaca.

Radiosarajevo.ba

FOTO: Dani deblokade i sjećanje na šehide Bistrice

U subotu, 04. avgusta 2018. godine, u Bistrici kod Gornjeg Vakufa održana je manifestacija „Dani deblokade i sjećanje na šehide Bistrice“.

Prva subota mjeseca avgusta se tradicionalno, već dugi niz godina u džematu Bistrica pri MIZ Gornji Vakuf, obilježava kao dan sjećanja na šehide Bistrice. Tad se džematlije prigodnim programom prisjećaju 72 šehida, i to 52 šehida iz džemata Bistrica i 20 šehida iz drugih džemata.

Centralni program je izveden na šehidskom spomen obilježju, a u   programu su učestvovali imami MIZ Gornji Vakuf, hor BZK Preporod, kao i džematlije džemata Bistrice.

Skupu su prisustvovali predstavnici vjerskog, javnog društvenog, kulturnog i političkog života opštine Gornji Vakuf.

Ašere je proučio Rešid-ef. Bektić, a pozdravni govor je održao imam džemata Bistrica, Nijaz-ef. Keso, dok je hor BZK Preporod izveo dvije ilahije. Nakon proučenih ilahija skupu su se obratili presjednik OPŠ g-din. Mirsad Delić i načelnik općine g-din. Sead Čaušević. Poslije polaganja cvijeća okupljenima se obratio i glavni imam prof. Hidajet-ef. Polovina, a ispred Muftijstva travničkog, kao izaslanik obratio se prisutnima mr. Muhamed-ef. Pezić, pomoćnik Muftije za vjerska pitanja i obrazovanje, koji je na kraju proučio dovu.

Nakon završetka programa prisutni su pozvani da pogledaju izložbu slika koja je upriličena u prostorijama područne osnovne škole u Bistrici.

Muftijstvo travničko

Održan pohod na Crni Vrh 'Marš mira, marš slobode Privor 2018'

Tradicionalnim pohodom na Crni Vrh, danas je obilježena 25. godišnjica stradanja Bošnjaka, koji su na toj lokaciji zvjerski ubijeni u živom štitu 31.7.1993.godine. I ove godine, kao i prethodne pohod je nosio simboličan naziv “Pohod na Crni Vrh – Marš mira, marš slobode” , a krenuo je iz dva pravca, i to s Makljena- općina Prozor, te iz Voljevca- općina Gornji Vakuf. Učesnici pohoda zajednički su se susreli na koti Zgonovi, odakle je nastavljen zajednički odlazak do spomenika ubijenim logorašima na Crnom Vrhu.

Organizaciju ovog događaja potpisuju bošnjačka udruženja proistekla iz rata općine Prozor, te Udruženje građana “Bolja budućnost” Privor.

Pohod se i ove godine najprije zaustavio kod spomenika stradalim logorašima u živom štitu na lokalitetu Crnog Vrha. Prisutnima na Crnom Vrhu najprije se prigodnim govorom o dešavanjima vezanim za 31.7.1993. obratio predsjednik Udruženja logoraša Prozor, Suljo Kmetaš. Prigodnu ilahiju proučio je Zijad Memić. U nastavku je pročitan i tekst, sa dosta detalja i činjenica o ovom stravičnom zločinu, u sklopu kojeg su pročitana i imena svih stradalih na Crnom Vrhu,  nakon čega su se prisutnima obratili načelnik općine Gornji Vakuf, Sead Čaušević, te glavni imam MIZ-e Gornji Vakuf, Hidajet Polovina. Oni su u svojim obraćanjima između ostalog naglasili važnost oživljavanja sjećanja na ovaj strašni zločin, te na važnost kazivanja i prenošenja istine o ovom događaju, kako bi se izbjegao zaborav koji kao takav ima jako visoku cijenu. Nakon govora, proučen je Jasin pred duše šehida, položeno cvijeće na spomen-obilježje, te je na platou Crnog Vrha klanjan i zajednički podne namaz.

Po završetku ovog dijela današnjeg programa, učesnici pohoda su se uputili prema spomeniku prvom komandantu bataljona Privor,  Bedrudinu Milanoviću – Zlatom ljiljanu. Pored spomenika komandantu Milanoviću također je  proučena dova, prikladna ilahija i Fatiha, te je položeno cvijeće. Kćerka rahmetli komandanta Milanovića pročitala je pjesmu o herojstvima privorskih vojnika na čelu sa Bedrudinom Milanovićem, a prisutnima su se još jedanput obratili najprije načelnik Gornjeg Vakufa, Sead Čaušević, zatim Suljo Kmetaš i Hidajet ef. Polovina, Prikladne nagrade dobili su ovogodišnji najstariji i najmlađi učesnici pohoda.

Između dva dijela pohoda i ove godine je bila organizovana zakuska i osvježenje, od strane Udruženja “Bolja budućnost” Privor, na čemu im se ovim putem u ime našeg portala i svih učesnika pohoda najsrdačnije zahvaljujemo.

Tako je na ovaj način obilježena 25. godišnjica stradanja 24 Bošnjaka u živom štitu na Crnom Vrhu. Naime, tog kobnog 31. jula 1993., pripadnici Hrvatskog vijeća odbrane iz logora “Srednja škola” u Prozoru izveli su 71 logoraša i poveli ih ka Makljenu. Na Makljenu je 20 logoraša iz te grupe odvojeno prema mjestu Voljice, općina Gornji Vakuf, a preostalih 51 povezani su jedan za drugog telefonskom žicom za ruke i vrat, te tako potjerani na položaje Armije RBiH na Crnom vrhu. Tom prilikom pripadnici HVO-a ubili su 24 logoraša, dok je njih 27 uspjelo da se spasi bijegom u šumu.

www.Prokrug.ba

Djevojčica Samira Sadiković iz Bugojna koja je nestala u petak vratila se kući

Namir Sadiković iz Bugojna potvrdio da je tamošnjoj policiji prijavio je da je u petak 20. jula nestala njegova kćerka Samira.

Kako je kazao, s majkom i drugom njegovom kćerkom sušila je sijeno i tražila od majke novac kako bi kupila sladoled. Otišla je ali se nije vratila.

Njen otac je pored policije zatražio pomoć svih građana kako bi što prije pronašao kćerku.

U policiji u Bugojnu su potvrdili da je djevojčica pronađena.

– Njen otac je kontaktirao policiju i kazao da se njegova kćerka u poslijepodnevnim satima vratila kući te da je sve u najboljem redu – kazali su u policiji u Bugojnu.

hayat.ba

Roditelji i policija mole za pomoć: Nestala petnaestogodišnja Samira Sadiković

Samira Sadiković iz Bugojna nestala je u petak, 20. jula, i otada joj se gubi svaki trag. Njeni roditelji i policija mole da im se jave svi koji imaju bilo kakav trag koji bi mogao odvesti do nje.

Navedenu informaciju je potvrdio za Radiosarajevo.ba dežurni policajac u Policijskoj upravi Bugojno (SBK):

"Otac Namir Sadiković je prijavio da je nestala Samira Sadiković, rođena 4. maja 2003. godine, 20. jula ove godine. Mi smo raspisali potjernicu za licem."

Razgovarali smo i s uplakanim ocem nestale petnaestogodišnje djevojčice – Namirom Sadikovićem.

"Samira je nestala 20. jula, bila je u bašti s majkom. Otišla je oko 15 sati, rekla je da ide u prodavnicu da nam kupi sladoled i otada joj se gubi svaki trag", rekao je Samirin otac za Radiosarajevo.ba.

Otac Namir govori da njegova Samira ima plave oči, plavu kosu do ramena, da je bila obučena u bijelu majicu, pantalone boje bijele kafe i crne starke.

Namir Sadiković napominje: "Ne znam više kome da se obratim. Ako se udala, nema veze, samo želim znati da je živa i zdrava."

Tužni otac apelira na sve koji imaju bilo kakvu informaciju da se jave na njegov broj telefona 065-056-093 ili da prijave informaciju najbližoj policijskoj stanici.

Radiosarajevo.ba

Priključi se za RSS feed