Naila Čaušević

E-pošta: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.

FOTO/VIDEO: Otvorena novoizgrađena džamija u Uzričju

U gornjovakufskom naselju Uzričje, koje je u proteklom ratu potpuno porušeno i raseljeno, svečano je otvorena novoizgrađena džamija.

Ova džamija je nekada davno izgrađena, pa je porušena u Drugom svjetskom ratu, ponovo je izgrađena, da bi bila ponovo porušena u posljednjem ratu, kada je i cijelo naselje sravnjeno sa zemljom.

Mještani i brojni prisutni gosti nisu krili svoju sreću i oduševljenje povodom ovog događaja, jer tek sada smatraju svoj povratak potpunim.

Veliku pažnju i trud su posvetili potrebi da ugoste i dočekaju sve goste pa su svima osigurali hranu i piće. Među prisutnim gostima je bio i muftija travnički Ahmed ef. Adilović, koji nam je dao više informacija o samoj izgradnji džamije.

- Sredstva za ovu džamiju je donirala jedna sestra iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je željela ostati anonimna, pa je mi poznajemo samo pod pseudonimom Umu Muhamed (Majka Muhameda). Ona je bila prisutna i na samom otvorenju, otključala je vrata džamije i svečano ju otvorila za klanjanje namaza. Osim ove donacije, određena sredstva su donirali i mještani Uzričja, te cijele općine Gornji Vakuf. Presretni smo što je ova džamija otvorena i što je mještanima ovog naselja omogućeno da čuju ezan i obavljaju namaz u Uzričju - kazao je muftija travnički.

FOTO: Mještani naselja Dražev Dolac ne odustaju od uzgoja kupusa

Gornjevakufsko naselje Dražev Dolac je od davnina poznato po uzgoju i prodaju kupusa. Poslije prve kiše u junu, polje je načičkano ljudima koji sade kupus na njivi, a u jesen se postavljaju improvizirani štandovi pored magistrale, na kojima mještani prodaju kupus u vrećama

Moje rodno selo Dražev Dolac, od davnina je poznato po uzgoju i proizvodnji kupusa. S prvom kišom u junu, po cijelom draževskom polju se može vidjeti na desetine ljudi kako sade kupus. Tako je i ove godine, čekala se kiša da se krene sa sadnjom kupusa, i evo ga, za par dana cijelo polje je zasađeno kupusom.

Prethodnih godina se većina mještana počela baviti i uzgojem maline, pa je smanjila količinu kupusa. Međutim, kako je cijena maline oslabila, tako su se i plantaže maline smanjile, a polja pod kupusom povećala. Ono što je sigurno, uvijek se nešto sadi, mještani Dražev Doca ne dopuštaju da zemlja bude prazna.

Šta poslije malina? Pa kupus.

Admira Muratspahić sadi 13,5 dunuma kupusa ove godine, a uz to ima i jedan dunum malina. Na svoju djecu prenosi ljubav prema zemlji i poljoprivredi, pa ih vodi sa sobom na njivu, oni se igraju dok ona radi. Smatra da će gledajući nju kako radi i oni zavoljeti sve to.

"Kupus je tradicija ovog sela, i većina mještana ga sadi. Nekoliko porodica se bilo opredjelilo za malinu, pa su smanjili kupus, a sad opet vade maline, pa sade kupus. Ljudi se bore, ne daju da im zemlja bude prazna, pa sade šta im donosi više zarade. I ja sam imala tri dunuma malina, sad imam samo jedan, ali zato se posvetim više kupusu. Kad dođe vrijeme za berbu kupusa, ja zakupim još nekoliko njiva, pa i to posječem i prodam. Prošle godine sam prodala preko 20 hiljada vreća kupusa", kaže Admira.

Za sve one koji strahuju šta poslije malina, i šta se može posaditi, Muamer Čaušević iz gornjevakufskog naselja Voljice, predlaže sadnju kupusa.

Većina mještana je poljoprivredno orijentisana

"Prošle godine sam iskorijenio oko dunum malina sorte Vilamet i ove godine sam na tom mjestu zasadio kupus. Prije toga sam par puta prefrezao zemlju i očistio od korijena maline. Iako je vegetacija odavno krenula, od malina nema ni traga, samo kupus i obični korov", kaže Muamer.

Edina Muratspahić iz Dražev Doca uzgaja kupus već više od 15 godina, od kada se udajom doselila u ovo selo. Vremenom je zasadila i maline, a sada zajedno sa mužem i troje djece uzgaja dunum maline i dva dunuma kupusa, a ima i predivan ružičnjak u dvorištu.

"Živjeti u Dražev Docu, biti okružen ovakvim divnim parcelama, a ne baviti se poljoprivredom, nekako ne ide jedno s drugom. Većina mještana je poljoprivredno orijentisana, iako imaju stalni posao, pa tako i moja porodica. Sadimo kupus, imamo maline, preko ljeta beremo i borovnice, koje prodajemo. Smatram da trebamo iskoristiti sve što nam priroda pruža, naravno, vodeći računa da i mi ne naudimo prirodi. Mene zemlja osvježava i volim raditi na njivi i u cvijeću, da ne spominjem prednost hrane koju sami uzgojimo, znajući način na koji je proizvedena."

Poljoprivrednici nisu zaštićeni

Razgovarajući sa Edinom, dotakle smo se i teme prodaje kupusa, te gdje će ga prodavati i po kojoj cijeni. I onda nastupa ta negativna, tamna strana poljoprivrede u Bosni i Hercegovini, neizvjesnost i nepostojanje zaštite proizvođača.

"Svjesna sam ja činjenice da je poljoprivreda riskantna, da sadimo i radimo u neizvjesno, ne znajući ni kolika će biti cijena, ni da li ćemo prodati kupus, ali isto znam da ako ne posadimo nećemo ništa zaraditi sigurno. Nažalost, poljoprivrednici nisu zaštićeni, niti podržani, poticaji za proizvodnju su pojam, a za kupus pogotovo, jer treba imati potpisan ugovor sa otkupljivačem, a većina nas to nema, jer kupus prodajemo na malo, tu pored ceste, na pijaci ili poznanicima", zaključuje Edina.

Agroklub.ba

Mualima Edina Hodžić nizanjem perli pravi ukrase i stolnjake

Edina Hodžić se prije godinu s porodicom doselila u gornjovakufsko naselje Boljkovac, gdje je njen suprug Ibrahim preuzeo dužnost imama. 

Širi znanje 

Ova 29-godišnja majka troje djece oduševila je mještanke svojim umijećem pravljenja ukrasa i stolnjaka od perli. Dvije žene je podučila pravljenju ukrasa te sad rade samostalno i one također prodaju ukrase.

- Otkad znam za sebe, pravila sam razne stvarčice, naročito nakit za sebe i drugarice. Međutim, igrom slučaja, dok sam listala i posjećivala stranice na Facebooku, saznala sam za ovu metodu izrade stolnjaka od perli - kaže mualima Hodžić.

Dodaje da uz troje djece ima brojne obaveze pa se može prepustiti nizanju perli i kada djeca utonu u san. Prije tri godine je na Facebooku napravila stranicu na kojoj je postavila fotografije proizvoda.

Stižu narudžbe

- Ubrzo su počele stizati narudžbe iz svih gradova BiH, a potom i drugih država. Svoju maštovitost i vještinu pretvorila sam u biznis. Smirenost ruku, preciznost prstiju, ali i velika ljubav potrebni su da bi se napravili stolnjak i broš. Moji radovi postaju sve popularniji, pa su i narudžbe veće, za sada stižem sve isporučiti, ali ne bježim ni od proširenja posla - zaključuje Hodžić.

Avaz.ba

FOTO: Očišćeno korito rijeke Voljišnice u naselju Voljice

Projekat „Čišćenje korita rijeke Voljišnice“, koji je finansiralo Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva SBK, a realizavalo Udruženje građana „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje je u završnoj fazi uz veliku podršku Općine Gornji Vakuf- Uskoplje.

- Očišćeno je i prošireno korito rijeke Voljišnice u dužini od jednog kilometra, a u istoj dužini je urađeno proširenje lokalnog puta koji vodi do naselja Voljice. Postavljen je šadrvan na raskrnici Gaj- Osredak- Voljice, zatrpane su brojne divlje deponije uz rijeku Voljišnicu. Postavljene su table sa upozorenjem zabrane bacanja smeća i zabrane ribolova, jer je rijeka Voljišnica prirodno mrijestilište, koje smo dobili od Sportskog ribolovnog društva „Vrbas“. Urađena su dva podvodna propusta , na kritičnim mjestima je dovezen nasip koji nam je omogućila firma „Izgradnja Tojaga“ Mostar, te su zatrpane rupe i poravnato područje oko lokalnog puta. Uz rijeku smo zasadili i 15 stabala breze.  Zbog brojnih poziva, na teren je izlazio i komunalni inspektor koji je utvrdio da su sve radnje opravdane , korisne  i prema propisima. Dodao je da će ubuduće sankcionisati svako bacanje smeća u rijeku i zagađivanje okoliša. Ovim putem želimo da uputimo apel mještanima sa ovog područja, da čuvaju okoliš, ne bacaju smeće i otpad u rijeku. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ovaj projeka što kvalitetnije realizuje, a naročito upravi firme „Srednjobosanske šume, koja nam je besplatno ustupila svoje mašine i kamione - saopšteno je iz Udruženja „Zdrava malina“ Gornji Vakuf- Uskoplje.

FOTO: Čila Zorad, Mađarica koja brine o cvijeću u Gradskom parku u Gornjem Vakufu

Čila Zorad je Mađarica, koja je prije 19 godina zajedno sa suprugom doselila iz Vojvodine u Gornji Vakuf-Uskoplje u potrazi za sezonskim poslom. Nakon jedne sezone, ova sredina im se jako svidjela pa su odlučili ostati. Već pet godina se bavi izradom cvjetnih aranžmana i ikebana, uzgaja cvijeće za prodaju, te oblikuje žive ograde i grmlje.

S obzirom na to da su javne površine u Gornjem Vakufu-Uskoplju bile zapuštene, a žive ograde podivljale, Čili je to prije pet godina jako zasmetalo, pa je otišla u JKP Radovina i tražila dozvolu da ona uredi to područje.

"Pitala sam direktora javnog preduzeća, da li mogu ja da zasadim cvijeće i oblikujem grmlje i drveće, tražila sam od njega samo da mi obezbijedi sadnice cvijeća, ostalo ću sve sama. Nevoljko je pristao na to, ali kada je vidio kako sam uradila dao mi je i simboličnu naknadu. Ono što je meni važnije je da se ta naknada povećavala, a sad smo potpisali i ugovor o održavanju parkova", kaže Čila.

Cijelu godinu radi oko cvijeća

Čila radi na održavanju javnih površina od aprila do septembra, s tim što uređuje i privatna dvorišta po pozivu, zatim priprema cvjetne aranžmane za praznik Svi sveti, pa za Božić, a onda radi pripreme ikebana i cvijeća za Dan žena i vijence za Uskrs. Tako da ona radi sa cvijećem tokom cijele godine, i uživa u tom poslu. Svoje slobodno vrijeme uglavnom provodi na njivi, koju joj je crkva dala na korištenje, gdje sad krompir, paradajz i ostalo povrće za vlastite potrebe. Po narudžbi radi bukete i aranžmane i mimo praznika.

"Jako mi se sviđa ova sredina, nedavno smo dobili i državaljanstvo, želimo ovdje ostati i kupiti kuću. U posao sa održavanjem parkova sam krenula iz želje da bude ljepše, nisam očekivala nikakav novac, mada je fino što imam i naknadu za rad. Rado bih održavala još parkova i u drugim općinama, posebna draž su mi žive ograde, koje uživam oblikovati. Radim i privatno kada me pozovu, nekoliko zapuštenih vrtova sam pretvorila u male rajske bašte", dodaje Čila.

U pripremi je i Facebook stranica

U pripremi je i njena Facebook stranica, a svi zainteresovani koji žele njene usluge i aranžmane, mogu je kontaktirati na njen Facebook račun Čila Zorad. Dodaje da bi vrlo rado proširila posao i uzgajala više cvijeća, ali brine je što nema adekvatan prostor, ni vlastitu kuću. Kada jednom kupi kuću, planira napraviti veliki vrt i prostor za uzgoj cvijeća za prodaju.

N. Čaušević/Agroklub.ba

Imamska porodica Zorlak u Duratbegović Docu: Sa bajramskom radošću se ne može mjeriti ni jedna druga

Hadžira i Izet Zorlak su prije više od dvadeset godina iz Goražda doselili u gornjevakufsko naselje Duratbegović Dolac, gdje su smješteni u imamskoj kući i obavljaju dužnosti imama i mualime. U ovom mjestu su doživjeli namljepše dane, odgajajući svoje dvije kćerke i sina, koji su vremenom napustili porodično gnijezdo i osnovali svoje porodice. Najmlađa kćerka Amila studira u Sarajevu, pa je i ona odsutna od kuće. Iako porodica Zorlak žali za ramazanom, i ramazanskim ljepotama koje su na izmaku, neizmjerno se vesele Bajramu i okupljanju njihove djece i unučadi.

- Bajrami se u mojoj porodici doživljavaju na najljepši način. Sretni smo što dolazi Bajram,  ali  i pomalo tužni što odlazi ramazan i ramazanske ljepote. Prije Bajrama obavezno je da se udijele sadekatul fitr i zekat, a onda se krene sa čišćenjem kuće i avlije. Dan prije se pripremaju raznovrsna tradicionalna slatka i slana jela, tako da se na Bajram sjedi i uživa sa porodicom i prijateljima- pojašnjava nam Hadžira pripreme za Bajram.

S obzirom da efendija Izet rano odlazi u džamiju, Hadžira kaže da joj je najljepše iščekivanje da dođe i da jedno drugom čestitaju Bajram. Onda uslijede čestitke sa porodicom i prijateljima, i dolasci njihove djece.

- Posebna priprema za Bajram je kupanje, čišćenje i peglanje bajramskih odijela, da praznik dočekamo u najljepšem izdanju. Na Bajram nam  dolaze djeca i unučad, i posebno smo tad ushićeni. Kupuju se bajramluci, a unučadima bajramski paketići. Djeci tradicionalni bajramluk dajemo u novcu. U našem džematu djeca idu od kuće do kuće,i dijele im se bomboni i slatkiši. Obučeni su u nova odijela, sređeni, dotjerani, veseli i sretni. Najljepši dio i najveće ushićenje je bajramska čestitka. Nakon što moj efendija stigne iz džamije slijedi bajramsko čestitanje, pijemo bajramsku kahvu uz bajramsku baklavu. Praktikujem da svakog Bajrama bude baklava,a bude i drugih kolača. Tradicionalno pratimo bajramski prijenos  na televiziji , zatim se sjedi i u krugu porodice podijeli  bajramska radost- kaže mualima  Zorlak.

- Posebnost doživljaja Bajrama je radost sto smo uspjeli ispostiti mubarek mjesec ramazan, što smo bili u prilici okušati snagu svoje volje i pobijediti svoj nefs, koji vodi požudi za hranom i vodom. Bili smo u stanju i pokazati tijelu da su duša i razum to što njime upravlja,  a  ne strast. Bajram ruši sve barijere i približava muslimane jedne drugima zato ga s radošću dočekujemo. U našoj radosti ne zaboravljamo  ni naše šehide. Drugi dan Ramazanskog bajrama je Dan šehida, a u dovama se sjećamo i svojih umrlih. Bajramska sofra je posebna priča, no nije sve u punim stolovima. Naša sreća je u iščekivanju djece i želji da ih ugostimo. Osjećaj zadovoljstva i sreće na bajramsko jutro ne može se opisati- dodaje Izet efendija.

Farzila Prijić iz Gornjeg Vakufa: Bajrami su mi posebno dragi, sva porodica se skupi kod mene

Farzila Prijić ima 76 godina i živi sama u gornjevakufskom naselju Jagnjid. Sa petnaestak godina se udala i izrodila je petero djece. Dvoje djece su kao djeca preminuli, a sin Suad je svoj život dao za odbranu domovine u proteklom ratu. Iza njega je ostao sin u kolijevci i priznanje Zlatni ljiljan. Najstariji sin Abdulah, poznatiji kao Đelo i kćerka Suada su izbjegli u Ameriku i tamo izgradili živote. Farzila je poslije ratnih zbivanja zapala u depresiju, što zbog gubitka djece, što zbog udaljenosti od ostatka porodice.

- Pala sam u depresiju, živjela sam za pozive u inozemstvo, kad sam se mogla čuti sa djecom. Ubrzo nakon završetka rata sam i ja otišla u Ameriku i tamo sam živjela 12 godina. Čuvala sam svoju unučad, vodila ih u školu i pazila dok su im roditelji na poslu. Kada su odrasli, ja sam se vratila u Bosnu, ovdje mi je ljepše- kaže Farzila.

Najviše vremena provodi u bašti ispred kuće i brine se o svom cvijeću, to joj je , kaže, razonoda. Tokom Ramazana pazi da namaz obavlja u džematu, pa iako joj je mekteb podalje od kuće, ide na svaki namaz osim sabaha.

- Vjera me održava u životu, i ne dopušta da me obuzmu crne misli i da tugujem. Znam da je sve što me zadesilo od Boga. Klanjam, učim Kur'an na latinici, jer arapsko pismo ne znam. Idem u džemat na namaz, sa svojom jetrvom Fatom, a svaki iftar me ona i djever Kemal zovu kod sebe. Ne daju mi da sama iftarim- dodaje ona.

Farzila kaže da ne osjeća samoću, jer ima fin komšiluk i djeverovu porodicu u blizini, pa su uvijek zajedno. S obzirom da je najstarija u porodici, poslije Bajram namaza, svi članovi njihove šire porodice Prijić najprije dolaze kod nje na bajramluk, pa onda svi zajedno obilaze ostale.

- Puno volim Bajram, jer svi zajedno dođu ovdje meni, svi me poštuju i obiđu me. Nisam usamljena, družim se sa komšilukom, imam svoje cvijeće i vrijeme mi prolazi- zaključuje jedna od najstarijih stanovnica sela Jagnjid.

Dževad Ugarak: U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat

Dževad Ugarak živi u bugojanskom naselju Vesela, a već više od 25 godina posjeduje obućarsku radnju u Gornjem Vakufu-Uskoplju.

Učio od brata

Po zanimanju je mašinski tehničar, a zanat je naučio od brata Mustafe, koji je do rata vodio obućarsku radnju i u njoj obučavao učenike. Dževad kaže da je do unazad godinu-dvije od ovog zanata mogao dobro zaraditi.

- Osim ovog posla, moja porodica se bavi i poljoprivredom, imamo zasade malina i borovnica. Od poljoprivrede smo školovali djecu, a od moje zarade smo mogli lijepo živjeti i plaćati doprinose - kaže Ugarak.

Odlaskom ljudi u inozemstvo i posao u Gornjem Vakufu je u padu. Tako i Dževad razmišlja šta dalje, sve je manje svijeta koji dolazi u njegovu radnju. A i platežna moć je slabija, pa svijet kupuje jeftiniju obuću, koju se ne isplati popravljati.

Iskreno žali što nema na koga da prenese zanat i znanje, koliko godina radi ovaj posao, ali kaže da mu se nikad niko nije javio da ga obučava.

Nema posla

- Zanati su u izumiranju, pa tako i ovaj. U gradu sam poznat kao dobar obućar, ali mi nikad niko nije došao da uči zanat. Mada ne znam koliko bi koristilo i da ima, jer sve je manje posla. Imam još nekih pet godina do penzije, ali ako se posao ne popravi, neću moći održati radnju do tada - zaključuje Ugarak.

Kaže da razmišlja i o tome da zatvori radnju, jer s ovim prihodima neće moći  izvršavati obaveze prema državi.

Iftar za 80 djece u Gaju

U gornjevakufskom džematu Gaj je organiziran iftar za 80 djece mektebske dobi, do osmog razreda osnovne škole.

Iftar je bio namijenjen za djecu sa područja cijele Mjesne zajednice Voljice. Mjesni imam Rešid ef. Bektić je prikupio sredstva od brojnih donatora iz Gornjeg Vakufa.

Nakon što je ovaj iftar prošao u dobroj atmosferi, javio se donator iz Melzije, koji je zamolio ef. Bektića da ponovi iftar za djecu, a on će donirati potrebna sredstva. Ovaj iftar će biti organizovan u četvrtak, dok će iftar za odrasle biti upriličen u subotu u džamiji u Gaju.

Treća godina rada UG “Bistrica“ iz Gornjeg Vakufa

Mladi aktivisti iz gornjevakufskog naselja Bistrica su 2016. godine osnovali Udruženje građana „Bistrica“, sa ciljem povezivanja mladih ljudi i lakše realizacije projekata namijenjenih zaštiti okoliša i uređenju životnog prostora. Na ovaj način su željeli što bolje predstaviti svoju lokalnu zajednicu i svoj grad. Na čelu ovog udruženja je osnivač, aktivista i predsjednik Udruženja  Sulejman Abazović,  koji već treću godinu uspješno vodi udruženje na svim poljima kroz razne projekte i inicijative. Neki od projekata koje su do sada realizirali su: postavljanje rasvjete na igralištu OŠ „Bistrica“, mini teretana, opremanje i uređenje prostorije udruženja zajedno sa kancelarijom i prostorijom za druženje, edukaciju i predavanja. Zajedno sa svojim članovima i mještanima naselja Bistrica su očistili prostor oko Centralnog bazena pitke vode, kojim se napaja ovo naselje. Posljednja  aktivnost koju su realizovali je radionica za djecu sa područja općine Gornji Vakuf- Uskoplje pod nazivom „Uljepšajmo mir“.

- Udruženje organizira sportske manifestacije kao što je malonogometni turnir u ljetnom periodu, razne druge manifestacije kulturnog značaja. Za učenike osnovnih i srednjih škola, Udruženje pruža instrukcije, ali i organizira razne vrste radionica, edukacija, seminara i obuka koje promovišu mirotvorne aktivnosti i priče- navodi  Abazović.

Aktivisti udruženja kroz svoje projekte infrastrukturnog, ekološkog, kulturnog i obrazovnog značaja rješavaju probleme lokalne zajednice i stvaraju uslove za bolji i kvalitetniji život  mještana, a naročito omladinaca kojima udruženje pruža punu i nesebičnu podršku. Zahvaljući podršci koju im daju razne institucije, te njihovi članovi, čiji broj se svakim danom povećava, u planu imaju brojne aktivnosti.

- Planiramo razvijati saradnju i sa drugim nevladinim udruženjima izvan našeg grada. Na tom planu smo već uspostavili određene saradnje. Cijenimo podršku naše općine, kao i pravnih i fizičkih lica iz BiH i dijaspore. Nastavljamo sa dosadašnjim radom u istom intezitetu,  kako infrastrukturom tako i u organizaciji raznih događaja i promocija, sve ovo u cilju popravljanja stanja u društvu i državi-  kazao je Abazović.

Priključi se za RSS feed