FOTO: Posljednji stočarski stanovi na izvoru Vrbasa (Luka) - tradicija koja iščezava

Vranica od davnina poznata je kao stočarska planina. Bogatstvo prostranih pašnjaka i životopisnih livada a prije potoka, vrela i jezeraca bili su glavni oslonci brojnim stočarima koji su uveliko dolazili na Vranicu, posebno u prošlosti. Stočari su boravili u tzv. ljetnim (stočarskim) stanovima od maja do septembra (oktobra). Na jugozapadnim obroncima Vranice najpoznatiji stočarski stanovi su pored Luke bili Radovina, Sikira, Uložnica i Gunjača. U prošlosti (prije II svjetskog rada) godišnji izgon stoke na Vranici kretao se od: 20-25 hiljada ovaca, 10-12 hiljada krava, 5-6 hiljada koza...

Predmet našeg interesovanja je ljetni stan Luka, vrlo zgodno smješten na obroncima Zec planine, ispod izvorišta rijeke Vrbas (1.715 m nv). U središtu ovog ljetnog stana nalazi se prirodno jezerce pogodno za napajanje stoke. Prostor pašnjaka Luka obuhvata površinu oko 3.000 ha. Pitomi pašnjaci i livade bogati su brojnim ljekovitim i aromatskim biljem. Od grmolikog bilja najzastupljenija je borovnica i brusnica. Nažalost prije 5,6 godina na veliki požar je iste poprilično uništio. Iznad Luke izdižu se vrhovi Dugalića tor 1.765 m nv (zapadno), Šćit 1.949 m nv (sjeverno ) i Kljun 1.766 m nv (istočno). Ovdje se razvijaju subalpske šume bukve i smrče (čiste i mješovite).

Ljetni stan Luka broji 10ak koliba čiji su vlasnici uglavnom iz sela Pidre i Filani. Trenutno tu borave samo dvije porodice Lipotci i Šijaci. Broj ovaca u njihovim stadima zajedno ne prelazi više od 500. Ovdje se mogu povremeno zateći i drugi vlasnici koliba, koji se bave prikupljanjem borovnice i brusnice. Kolibe su najčešće podijeljenje u dva dijela, dio gdje se nalazi ognjište (spavaonica) i drugi dio predviđen za spremu mliječnih proizvoda najčešće sireva. Kolibe su tijesne, dugačke su najviše 6-7 m, a široke 3-4 m. Obično se u blizini podižu i torovi gdje borave ovce.

Pet, šest mjeseci ovi ljudi ovdje borave bez struje. Vodu za piće uzimaju iz obližnjih vrela. Tek po prijekoj potrebi spuštaju se u selo ili grad. Ovdje pripremaju zimnicu (sjetva i sadnja povrća), prikupljanje plodova, prikupljaju sijeno za stoku ili sakupljaju drva za zimu.

Sa sve prisutnijom urbanizacijom, ubrzanim životom i promjenom stila življenja, te uslijed izostanka podrške vlasti doći će do izumiranja ovih običaja. Ovi radišni ljudi žestoko se bore da bi opstali i prehranili svoje porodice. No nažalost, sudeći po njihovim riječima ovo su možda posljednji izlasci u ljetni stan na izvoru Vrbasa.

Mr. Muamer Čehić, dipl. ing. šum.

Literatura:
[1] Popović, J., Ljetni stanovi (staje) na planinama Vranici, Matorcu i Šćitu, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLII, Sarajevo 1930.
[2] Popović, J., Ljetni stanovi na planinama Vranici, Zec i Bitovnji, Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, sv. XLIII, Sarajevo 1931
[3] Šmacelj I., Vranica (Planinsko-gospodarska crta), Naše planine, god. II, Zagreb 1950.
[4] Mirković, M. Stočarska kretanja na Dinarski planinama, Antropogeografska kretanja http://imoart.hr/portal/index.php/ta-imota/imota-gospodarstvo/stocarstvo/387-stoarska-kretanja-na-dinarskim-planinama

Više...

Supružnici Manjgić najbolji promoteri ljepota Gornjeg Vakufa-Uskoplja i BiH

Stanovnici Bosne i Hercegovine sve više shvataju značaj turizma i otkrivaju nove načine kako privući turiste u svoj kraj. Među njima su i supružnici Emina i Hasko Manjgić, koji su osnovali agenciju za planinsko- sportski turizam, koja djeluje na području općine Gornji Vakuf- Uskoplje. Njihova agencija „Offroad- Sportsko planinski turizam“, postoji već godinu i po, a do sada su imali nekoliko značajnih posjeta stranih turista, te ostvarili saradnju sa agencijama sa Bliskog istoka.

- Priroda Bosne, a posebno planine Vranice je manje poznata, stoga naša agencija pruža svim ljubiteljima prirode priliku da upoznaju sve ljepote naših zelenih brda, nemirnih rijeka i najljepših vrhova na jedan jedinstven i poseban način sa Offroad terencima- kazala je Manjgić.

Offroad tim svojim klijentima nudi nezaboravne prizore planine Vranice, Prokoškog jezera, planinskog vrha Rosinj, te  najljepše lokacije duboke šume, proplanaka, jezera i potoka. OffRoad ture su najbolji način kako provesti vrijeme u prirodi dok uživate u vožnji i prelijepim pogledima netaknute prirode, dok se za sve ostalo pobrine upravo ovaj dvojac. Rute biraju u  zavisnosti od želje gostiju, da li žele mirni izlet u netaknutu prirodu, esktremnu vožnju ili pak planinarenje.

- Za ljubitelje prirode koji žele posjetiti naš grad  imamo nekoliko  kombinacija, vožnja i  planinarenje srtovima i stazama Vranice,  jednodnevni izlet na Prokoškom jezeru, dvodnevni izlet i posjeta Etno selu Mirna Dolina , a za one  koji vole adrenalin nudimo  ekstremnu vožnju džipovima. Bez obzira da li ste ljubitelj adrenalina ili lijepog i mirnog posmatranja prirode za svaki ukus imamo idealne ponude- kazali su nam ovi zaljubljenici u prirodu.

Cilj ima je privući turiste u svoj grad, a u  planu imaju i proširenje turističke ponude, te uređenje pristupa pećini Krupljanka, koja se pokazala jako interesantnom za strane turiste.

Vranica je planina gdje vazduh miriše na čaj, toplina i život dolaze iz zemlje, priroda netaknuta, a voda izvorska. Sunce obasjava i budi život, kiša osvježava, vjetar učvrščuje, a snijeg koji se zadrži dugo u ljeto plijeni ljepotom. Vranica je mjesto gdje nema lošeg vremena, već samo dobra zabava i lijepi pogledi, različite pogodnosti majke prirode- stoji u ponudi agencije.

Više...

FOTO: Gunjača planina - spoj nespojivog: Rudarstvo, stočarstvo, planinarstvo-rekreacija i sakupljanje bilja na jednom mjestu

Gunjača (1.870 m) je ogranak velikog planinskog masiva Vranice. Smještena je većim dijelom na teritoriji općine Gornji Vakuf-Uskoplje na zapadu, te manjim dijelom teritorija općine Konjic na istoku, odnosno nalazi se na samoj granici Bosne sa Hercegovinom. Vrhovi planinske grupe Vranice kao što je slučaj i sa Gunjačom su zaobljeni i imaju oblik prostranih bila, a padine su blago nagnute.

Porijeklo imena Gunjača dolazi od riječi „gunj“ čiji korijeni potječu iz srednjovjekovne grčke i latinske riječi – gunna, što u prijevodu znači - krzno ili kožuh. Gunj predstavlja odjevni vuneni predmet, koga su nosili muškarci, žene i djeca a štitio je od velike hladnoće što je svakako značajna osobina Gunjače čak i u ljetnom periodu. Na Gunjači se ponekad snijeg zadržava u uvalama tokom cijele godine. Također za ovaj prostor karakteristične su velike oscilacije dnevnih temperatura.

Gunjača planina je još od davnina poznata po jedinstvenim pejzažima, životopisnim pašnjacima i livadama. Iznad nepreglednih pašnjaka izdižu se vrhovi Vitreuše (1.919) i Oboda (1.848) na sjeveru, Gromilice (1.842) na sjeverozpadu i Gradca (1.709) na jugozapadu.

Misao čuvenog Paracelsua kaže da su sve livade i pašnjaci, brda i planine apoteke. Obronci Gunjače su bogati borovnicom, brusnicom, islandskim lišajem te mnogim drugim jestivim, ljekovitim odnosno aromatskim biljem. Sakupljanje bilja velikom broju stanovnika ovog područja je jedini izvor prihoda. Po određenim podacima otkup borovnice ovdje se kreće do 80 tona godišnje.

Široki pojasevi zelenih pašnjaka na Gunjači su garancija za ispašu stoke brojnim stočarima koji ovdje obitavaju. Po nepisanom pravilu svako stočarsko "naselje" ima svoje jezero na kojem napaja stoku. Ako ne postoji prirodno jezero, onda se stvaraju vještačka jezera, kao što je slučaj i sa jezerom na Gunjači. Jezero se nalazi na 1.760 m nv. Dugo je 42 m, široko 19 m a duboko oko 1 m.

Preko Gunjače vode brojne planinarska staze i putevi. Također ovdje se redovno mogu susresti uz planinare i Enduro vozači.

Pored velike raznolikosti i bogatstva biljnog i životinjskog svijeta, razvijenog stočarstva i djelomično planinarstva i rekreacije, na Gunjači se nalazi više ležišta rude kvarcita. Dolaskom novih investitora ponovo je aktiviran rad rudnika kvarcita „Smrčevice“

Mnogo bogatstva na relativno malom prostoru. I ovo je Bosna i Hercegovina.

Muamer Čehić, magistar šumarstva

Više...

Vraničko jezero, biser koji polako gubi sjaj

Kao što je poznato, za vrijeme diluvijalnih zaleđivanja Balkansko poluostrvo djelomično je bilo pokriveno velikim ledenjacima. Nakon što se ledenjaci povuku, stvaraju se ljevkasti oblici poput amfiteatra, ispunjenih morenskim materijalom i manjim jezerima.

Vraničko jezero kako mu i ime kaže nalazi se na Dobruškoj Vranici (Dobruška planina). Udaljeno je oko 8 km zračne linije, jugo-istočno od užeg gradskog jezgra. Leži u prostranoj, plitkoj karstnoj, krečnjačkoj uvali, na 1.745 m nv što ga čini drugim najvišim jezerom u Bosni i Hercegovini. Zanimljivo je napomenuti da i treće jezero sa ove liste pripada općini Gornji Vakuf-Uskoplje a smješteno je na planini Raduši. Poznato je kao Voljičko (Raduško, Donje ili Malo jezero) a nalazi se na 1730 m nv, malo iznad Ski-Centra Raduša. Inače prvo odnosno jezero koje je smješteno na najvišoj koti u BiH također se nalazi na Raduši ali pripada općini Prozor-Rama. Riječ je o Idovačkom jezero koje se nalazi se na 1860 m nv.

Vraničko jezero okružuju živopisne livade i pašnjaci iznad kojih se uzdižu padine i vrhovi Vranice. Jugo-zapadno od jezera je Kukuruzevlje (1804 m nv), zapadno je Lisinsko polje (1826 m nv), sjeverno je Medvednjača (1818 m nv), sjevero-istočno je Debelo brdo (1909 m nv) a istočno su Vitrevice (1823 m nv.).34347230 10213110970502101 6203526075146829824 nJezero je kružno-eliptičnog oblika. Obala je prilično muljevita. Nema površinskih pritoka, tako da većinu vode dobija od padavina, što znači da se napaja kišnicom te otapanjem snijega. Nivo vode izrazito varira zavisno o godišnjem dobu. Ti osnovna klimatska elementa koja uzorokuju opstanak ovog jezera su snijeg, mraz i led.34118447 10213110970782108 400028928917372928 nU narednoj tabeli prikazane su osnovne informacije o Vraničkom jezeru:

Površina 865 m2
Dužina  37 m
Širina     30 m
Dužina obalske linije       110 m
Dubina oko 2 m
Nadmorska visina            1745 m

Jezero na Dobruškoj planini je još davne 1928. godine istraživao botanist i limnolog Đorđe Protić i svoja zapažanja iznio u radu: „Jezera na Raduši i jezero na Dobruškoj planini u Bosni“ u okviru svojih Hidrobioloških i plankton studija. Protić u navedenom radu pišući o morfometriji jezera kaže da je: „oko 100 metara dugo i 80 široko“. U poređenju sa današnjim dimenzijama (dužina 37 m, širina 30 m), dolazi se do alarmantnog zaključka da je jezero za punih 90 godina izgubilo oko 60 % dužine i širine a time i površine. Procesi eutrofikacije i zatrpavanja ovdje su intezivni, tako da bi i eventualne mjere sanacije trebala biti brže.

Flora i fauna Vraničkog jezera

Cijela obala Vraničkog jezera i veći dio jezerskoga dna su obrasli gustim pojasom vodenih biljaka a najviše plivajućim mrijesnjakom (Potamogeton natans L.). Jezero je i stanište mnogim vrstama alga. Okruženje Vraničkog jezera čine livade i pašnjaci koji postpeno zarastaju u klekovinu bora i smreku. Uočavaju se i pojedinačni primjerci subalpske smrče.

Protić je još 1928. godine uočio i preporučio određene smjernice: “Budući da danas nema ni u jezerima na Raduši ni u jezeru na Dobruškoj Planini nikakvih riba, a neće ih ni biti dok ih čovjek sam u njima ne nastani, valjalo bi pokušati ova jezera ekonomski iskoristiti, tj. nastaniti ih podesnim ribama.“ Vraničko jezero danas kao i u prošlosti ima veliki značaj za brojne pastire, koji ga koriste za napajanje stoke.

 34187361 10213110970702106 7654167119210217472 n34382070 10213110970382098 9040872811953913856 nMjere zaštite i smjernice razvoja

Ovakva jezerca, redovno mala po svojoj površini, predstavljaju ne samo privlačnu prirodnu ljepotu nego i jedan poseban biotop ispunjen rijetkim predstavnicima vodene faune i flore.

Vraničko jezero u potpunosti je prekriveno barskom vegetacijom i intenzivno se zatrpava plavinom koja nadire ka njegovoj sredini. Pogađa ga ista sudbina kao i većinu ovakvih tipova jezera, a to je da postepeno nestaju. Na brzinu nestajanja jezera utiče položaj ali i okruženje jezera. Proces eutrofikacije je prirodan proces koji se upotpunosti ne može zaustaviti, ali se može usporiti. Svi eventualni zahvati moraju biti u cilju produžavanja vijeka trajanja jezera.

Drugo i treće najvisočije jezero u BiH hitno treba staviti pod neki vid zaštite u prvom redu Općine a onda i Kantona.

Bez zaštite Vraničko, Voljičko i njima slična jezera će potpuno nestati. 

Muamer Čehić

Više...

EKSKLUZIVNO: Gdje se krije zlato u Gornjem Vakufu?

Često se u narodnim predajama spominje da je Vranica zlatonosna planina, Vrbas zlatonosna rijeka a Bistrica je nazivana zlatonosnim potokom, gdje su se rudarske aktivnosti počele odvijati već tokom prahistorijskog i ilirskog perioda.[1] Planina Vranica je zasigurno najpoznatija rudna planina u BiH. To potvrđuje i činjenica da je ova regija ispresijecana starim rimskim, stočarskim i karavanskim putevima. Jedan od dva rimska puta išao je od Gornjeg Vakufa kroz Bistričku riku, Zagrlje, Oparu, Duboko pa sve do mjesta Večeriska (Vitez).[2] U prilog navedenim tvrdnjama (rudarenju) idu i toponimi Zlatno guvno, Crvene zemlje ili hidronim Zlatni potok i sl.

Historijski osvrt na eksploataciju zlata u Gornjem Vakufu

Da je ovo područje bogato zlatom potvrđuju brojni historijski dokumenti ali i relevantna literatura. Najstariji sigurni pisani tragovi datiraju od čuvenog Plinija starijeg i njegovog djela  Naturalis historia [3] gdje spominje da se na prostoru koje odgovara današnjem Gornjem Vakufu može naći zlato. Poznati francuski inženjer Albert Bordeaux u putopisu Popularni krajolici Bosne kaže: „Prolazeći dolinom Gornjeg Vakufa prema selu Bistrici, uz put se nailazi na ogromne gomile kamenja koje su nanijele vode, a posljedica su ispiranja zlata u Bistrici i Vrbasu, u Crnodolu i Suhodolu.“[4]

Informacije o proizvodnji zlata na tlu srednjovjekovne bosanske države su vrlo skromne.[5] Proizvodnja zlata u srednjem vijeku u Bosni ne može se uporediti sa rimskim vremenima, kada je proizvodnja bila znatno veća. Ispiranje su radili i saksonski rudari koji su pozvani iz Erdelja i Banata u Bosnu tokom XIII stoljeća. Oni su ponovo ispirali one dijelove depozita koji su se smatrani neizvodljivim tokom proizvodnje zlata za vrijeme rimske vladavine. To je bio slučaj sa ispiranjem zlata na Vranici i duž rijeka Bistrice, Krupe i Vrbasa.[6]

Čurčić u naučnom časopisu Narodnog muzeja BiH iz 1908. godine navodi da na ovom području: „postoje brojni ostaci rudarske i topioničarske djelatnosti, uključujući gomile šljake, ostatke topionica i mjesta pranja.“[7] Takođe u narodnim pričama se spominje da su u Mačkari postojale topionice gdje se topilo zlato koje je kasnije prodavano u Evropi.

Lokaliteti starih rudnika zlata

Najproduktivniji rudnici zlata tokom rimskog perioda bili su oni oko gornjeg dijela rijeke Vrbas (Mačkara, Liva i Desna). Postoji mnogo dokaza da su diluvijalni depoziti planine Vranice minirani u potrazi za zlatom na sljedećim lokalitetima: Rosinj, Radovina, Devetaci, Crvene Zemlje, Uložnica, Zlatno Guvno itd. Aluvijalni sedimenti potoka Bistrice i Krušćice (Krupa), pritoka rijeke Vrbasa u blizini Gornjeg Vakufa, pokriveni su zlatom, a na navedenom prostoru su pronađene velike količine ispranog šljunka i pijeska. U blizini su bile i strukture koje sadrže predmete koji se odnose na rudarstvo zlata.[8] Prema Čurčiću najznačajnije oblasti u kojima se odvijalo rudarstvo su planina Vranica, područje oko općine Gornji Vakuf-Uskoplje sa pritokama rijeka Vrbas, Bistrice i Krupe. U gornjem i srednjem toku rječice Bistrice (lokalitet Bistrička rika) otkrivena su rimska nalazišta drage kovine zlata.

O pojedinim lokalitetima rudnika pisali smo ranije na našem portalu a riječ je o pećini ili bolje reći rudniku u Bistričkoj rici. (link: https://www.gornjivakuf-x.com/dozivi-gornji-vakuf2/blago-gornjeg-vakufa/2964-foto-rudnici-zlata-ili-pecine-u-bistickoj-ric )

pecinaSlika 1. Pećina u Bistričkoj rici

Vjerovatno najuočljiviji rudnik je onaj svakako na lokalitetu Crvene zemlje, također o kojem smo ranije detaljno pisali. (link: https://www.gornjivakuf-x.com/dozivi-gornji-vakuf2/blago-gornjeg-vakufa/2849-foto-video-crvene-zemlje-na-planini-vranici-izmedu-stvarnosti-i-legende ). O ovom objektu u svojim opisivanjima o rudarenju zlata u Bosni i Hercegovini Albert Bordeuox piše: „Jedan vodovod je prolazio brdom Crvene zemlje, gdje se vide ostaci starog rudnika, sličnog onome u Uložnici; ti ostaci su ogromni i dugi oko pola kilometra. Uostalom, vidi se i prvi bazen za ispiranje, širok između petnaest i dvadeset metara, a tu su i ostaci starog naselja. U blizini je ogromna lokva, duga blizu tri stotine metara, u koju se ulijevaju dva željezovita izvora koja izlaze iz starih podzemnih, vjerovatno, veoma dugih hodnika.“

27848214 10212363297170735 699525175 n2. Crvene zemlje

Albert Bordeuox u svom putopisu navodi rudnike zlata kod Zlatnog vrela, blizu Uložnice, i rudnik na Zlatnom guvnu. 
Opisivajući prvi rudnik on kaže: „Na tom mjestu se vide dva ogromna nasipa, duga blizu jednog kilometra, penjući se u smjeru zapad-istok, oni čine neku vrstu korita za otjecanje. Srednja širina nasipa je pedeset a visina deset metara. Jedan vodovod polazio je od samog izvora Suhodola i dovodio vodu do Uložnice gdje se ispiralo zlatonosno kamenje. Sa izvora Suhodola polaze dva paralelna vodovoda, udaljeni osam metara jedan od drugog, a građeni na raznim visinama. Oni na mnogim mjestima idu tik uz trahitičnu stijenu u koju su zabijeni klinovi koji nose korita vodovoda.“ U nastavku Bordeuox napominje da: „ima još mnogo drugih mjesta gdje se nalaze stari rudnici kao: Rosinj, Radovina, Zlatno guvno, pa Zlatno vrelo koje je sjeverno od Krstaca itd, a da ne govorimo o onima što su još nepoznati. Međutim, sigurno su najznačajniji oni na izvoru Suhodola; a kako su smješteni u strme usjeke, to je omogućavalo lak pristup pomoću hodnika kopanih u stijeni i kroz škriljce da bi se došlo do trahita koji, naravno, i po dužini i po dubini sadrži produžetak žila zlatonosnog kvarca.“

Bitno je napomenuti da je većina spomenutih rudnika i ono što je od njih ostalo uništeno, zaraslo, odnosno da se tragovi njihovog postojanja i jedva primjećuju. Ipak, tragovi vodovoda (kanala) još uvijek su vidljivi na Zlatnom guvnu.

 ostatSlika 3. Ostaci korita vodovoda na Zlatnom guvnu

LITERATURA:

[1] Čehić, M: „Šuma i turizam“, zbornik neobjavljenih radova
[2] Ministarstvo privrede Srednjobosanskog kantona: „Bistrička rika - idejno-investicijski projekat“, str. 11.
[3] Plin: „Naturalis historia“, 33, 67.
[4] Bordeaux, A. (1904): „Popularni krajolici Bosne“ (Naziv orginalnog djela: BORDEAUX, ALBERT: La Bosnie populaire Paysages — moeurs et coutumes — mines. Par —. Ouvrage accompagne de 12 gravures et d'une carte. Paris [Librairie Plon] 1904. str. 303 sa slikama i 1 kartom.)
[5] Murko, D., Devetak, Z. (1998): "Proizvodnja zlata prema rukopisu fra Ivana Krešića", Pregledni rat. PPF, UNSA, Sarajevo.
[6] [8] Trubelja, F., Barić, F. (2011) Minerali Bosne i Hercegovine. Knjiga I – Silikati, ANUBIH, Sarajevo, str. 16
[7] Čurčić, V. (1908): Doprinos znanju o praistorijskim rudarskim i topioničarskim aktivnostima tokom bronzanog doba u Bosni i Hercegovini. Časopis Narodnog muzeja Bosne i Hercegovine, vol. XX, Sarajevo, str. 86-89

Za GornjiVakuf-x.com priredio Muamer Čehić, magistar šumarstva

Više...
Priključi se za RSS feed